Lijek je kemijski proizvod koji u interakciji s proteinima u organizmu utječe na fiziološku funkciju. Lijek može djelovati optimalno samo onda ako ga je na mjestu djelovanja u organizmu u dovoljnoj, terapijskoj količini, odnosno koncentraciji i to dovoljno dugo. Lijekovi često imaju nekoliko imena. Kada se lijek prvi put otkrije, daje mu se kemijsko ime, koje opisuje atomsku ili molekularnu strukturu lijeka. Kada se određeni lijek odobri od strane Uprave za hranu i lijekove daje mu se generičko (službeno) ime originalno ime (vlasnički ili zaštitni znak ili trgovački naziv). Svi lijekovi moraju se čuvati u originalnoj ambalaži, odnosno spremniku proizvođača i ne smiju se prebacivati iz jedne posude u drugu. Ako lijek nije pohranjen u originalnom pakiranju, to može utjecati na cjelovitost lijeka. Postupak pripreme i primjene lijekova uključuje brojne rizike. Medicinska sestra je odgovorna za sigurnu pripremu i primjenu propisanog lijeka. Prije primjene medicinska sestra mora znati razlog, djelovanje i uobičajenu dozu lijeka, što bi joj trebalo omogućiti prepoznavanje i propitivanje pogrešaka u propisivanju. Postupak pripreme i primjene lijekova kao osnovne skrbi za reintegraciju zdravlja smatra se izazovom kada je u pitanju izgradnja sigurne prakse. Pogreške u primjeni lijeka javljaju se iz više razloga, a razumijevanje uzroka tih pogrešaka može pomoći u minimiziranju njihove pojave. Važno je napomenuti da, kada se dogodi pogreška, istu je potrebno odmah prijaviti, u skladu s pravilima ustanove, što će osigurati da se pacijentu pruži odgovarajuća skrb, omogućiti istraživanje čimbenika koji pridonose pogrešci i poduzeti mjere za smanjenje rizika od pogreška u budućnosti.