Povijesno rečeno, do jučer, točnije do prije kojih stotinjak godina, rak je bio neizlječiva bolest. Danas svjedočimo onkološkoj revoluciji, promjeni navedenog neizlječivog statusa raka do bolesti s relativno, ili u nekim sijelima apsolutno dobrim izgledima za izlječenje. Svjedočimo promjeni akutnoga u kronično stanje raka. Danas bolesnici s metastatskim rakom imaju značajno bolje šanse za dugotrajna preživljenja, a sve zahvaljujući multidisciplinarnom pristupu u liječenju i novim ciljanim terapijskim mogućnostima (1). Rak želuca je najčešći maligni tumor probavnih organa. Javlja se u svakoj životnoj dobi, ali osobito između 50. i 70. godine života i to češće u muškaraca nego u žena (3:1) (2). Želučani karcinom spada među najčešće maligne bolesti u svijetu i drugi je na svjetskoj ljestvici uzroka smrti od malignih bolesti, premda mu incidencija u razvijenim zemljama s vremenom pada. U patogenezi želučanog raka važnu ulogu imaju i genetski čimbenici i čimbenici iz okoliša. Kronična infekcija Helicobacterom pylori glavni je pokretač pretkarcinoznog procesa. U karcinogenezi također važnu ulogu imaju i dijeta bogata nitratima, a siromašna antioksidansima. Još nije točno poznato kojim mehanizmima infekcija potiče nastajanje želučanog karcinoma. Radi se o dugome latentnom vremenu, što je dobro potkrijepljeno dokazima. U tom periodu prepoznat je niz preteča, predmalignih, lezija želučane sluznice (kronični atrofični gastritis, intestinalna metaplazija, želučana displazija) koje stvaraju pretkarcinomsku kaskadu. Postoji više klasifikacijskih sustava za rak želuca, a najčešća je TNM – klasifikacija o kojoj ovisi izbor terapije te prognoza bolesti. U operabilnih, uznapredovalih karcinoma prva metoda izbora je kirurški zahvat. Adjuvantna konkomitantna radiokemoterapija postala je standardni oblik liječenja u Americi i znatnom broju europskih zemalja, među kojima je i Hrvatska. Liječenje metastatske bolesti kemoterapijom daje dulje preživljenje u usporedbi sa simptomatskom terapijom (3).