S obzirom na veliku učestalost ali i veliki broj oboljelih od pojedinih virusnih hepatitisa u svijetu, treba obratiti pažnju na njihovu moguću prevenciju i pravodobno liječenje. U tu su svrhu radom obuhvaćene sve karakteristike najpoznatijih virusnih hepatitisa, odnosno virusnih infekcija tipova A, B, C, D, E i G. Njihova rasprostranjenost i epidemiologija te putovi prijenosa i simptomi, uvjetovani su određenim tipom virusa, odnosno svaki od njih je uglavnom vezan uz drugačije podneblje ali i način zaraze. U ovisnosti od pojedinog tipa virusne infekcije, različite su i mogućnosti zdravstvene njege oboljelih. Isto tako, o pojedinom tipu virusa ovise i mjere prevencije kao i posljedice svakog od njih. Pojedini tipovi virusa su vezani uz određene zemljopisne regije, no ekonomski i socijalno siromašne regije imaju loše i zdravstvene uvjete pa je i zdravstvena njega općenito na nižem nivou nego u razvijenim zemljama. Zdravstvena njega oboljelih od virusnih hepatitisa temelji se na simptomatskom liječenju u početnom stadiju bolesti. Radi se o mirovanju, strogo propisanoj prehrani, laganoj hrani mediteranskog tipa, izbjegavanju duhanskih proizvoda i obvezno alkohola i sl. Iz navedenog proizlazi da je akutna faza bolesti uglavnom praćena blagim simptomima i ne zahtijeva zdravstvenu njegu. No u kroničnoj fazi, virusni hepatitisi, pogotovo B, D i E mogu uzrokovati velike zdravstvene probleme i komplikacije te u određenim slučajevima zahtijevaju zdravstvenu njegu pri čemu sestrinske dijagnoze i intervencije kao i ciljevi zdravstvene njege imaju značajnu ulogu. Kod nekih hepatitisa, kao što je to primjerice kronični hepatitis B, liječenje može biti dugotrajno, a u nekim slučajevima terapija je potrebna doživotno kako bi se spriječilo napredovanje bolesti. Medicinske sestre se brinu o educiranju oboljelih od virusnih hepatitisa kako bi proces liječenja i oporavka prošao u najkraćem roku s najboljim mogućim ishodom. Njihova zadaća je da oboljele osamostale uz demonstraciju primjene odgovarajuće terapije kako bi stekli određeni stupanj samostalnosti. Uz njihovu superviziju i asistenciju oboljeli stječu samostalnost i samopouzdanje, te lakše prihvaćaju novonastalu situaciju. Medicinske sestre također educiraju i obitelji oboljelih kako bi oni prihvatili bolest i promjene koje ona u životu nosi u svrhu olakšavanja tih promjena u životu oboljelog.