Dijagnostiĉki postupci upotrebljavaju se za prepoznavanje i utvrĊivanje bolesti, a u pulmolologiji se dijele na invazivne i neinvazivne postupke. Najĉešće lijeĉnici prema simptomima i znakovima respiratornih bolesti prvo šalju bolesnike na neiznvazivne postupke, gdje se na bezbolan naĉin mogu dijagnosticirati pulmološke bolesti, no ipak jedan od najĉešćih invazivnih postupaka pri samom primitku je utvrĊivanje acidobazne ravnoteţe punkcijom i analizom arterijske krvi, gdje se u kratkom roku dobiva uvid u respiratorno i oksigenacijsko stanje bolesnika. Neinvazivni dijagnostiĉki postupci koji se u pulmologiji koriste podijeljeni su na radiološku dijagnostiku i testove plućne funkcije. Od radioloških metoda lijeĉnici mogu odabrati rentgen prsnog koša (RTG) i kompjutoriziranu tomografiju (CT) koje daju projekcijske slike i omogućuju pregled presjeka, a tehnike poput ultrasonografije daju dodatne informacije za daljnju dijagnostiku. Testovi plućne funkcije od kojih se najĉešće koristi spirometrija, daju brzi uvid u kvantitativnu procjenu rada pluća. Nakon što bolesnici obave niz neinvazivnih postupaka, ukoliko postoji potreba za daljnjom dijagnostikom, lijeĉnici se odluĉuju za neku od invazivnih dijagnostiĉkih metoda, koje su u pulmologiji podijeljene na endoskopske, radiološke, laboratorijske i nuklearne dijagnostiĉke postupke. Od endoskopskih metoda najzastupljenije su bronhoskopija i endobronhijalni ultrazvuk, koji omogućuju pregled unutrašnjosti dišnih puteva i uzimanje uzoraka sekreta i biopsije tkiva za daljnju analizu. Radiološke metode koje su najzastupljenije su transtorakalna biopsija pod kontrolom CT-a, ĉijim rezultatima se odreĊuju malignost ili benignost patoloških lezija, dok se pleuralnom punkcijom (torakocenteza) pod kontrolom ultrazvuka uklanja patološki nakupljena pleuralna tekućina u terapijske i dijagnostiĉke svrhe. Od nuklearnih metoda najzastupljenija je scintigrafija pluća koja pomaţe pri otkrivanju plućne embolije i upale i PET-CT koji dijagnosticira tumore pluća. Medicinska sestra u dijagnostici ima veliku ulogu. Psihiĉka i fiziĉka priprema bolesnika od velike su vaţnosti kako bi se smanjio strah od ishoda još neotkrivene bolesti, kako bi za svaku od navedenih dijagnostiĉkih postupaka bili adekvatno pripremljeni, te svjesni što rezultati istih postupaka donose. Uz navedeno, medicinska sestra ima veliku ulogu u asistenciji lijeĉniku prilikom izvoĊenja ovih potupaka, kao i pohranjivanju i transportu uzetih materijala za daljnju analizu.