Osteoartritis je kronična bolest obilježena degeneracijom zglobne hrskavice i okolne kosti, što može uzrokovati bol i gubitak funkcije zgloba. Prvenstveno zahvaća zglobnu hrskavicu, ali i sve druge zglobne strukture odgovorne za funkciju zgloba. Brojni su rizični čimbenici za razvoj osteoartritisa, a najvažniji su starija životna dob, pretilost i ozljede. Glavni čimbenici koji predisponiraju su povijest traume ili operacije, kao i kronična prekomjerna upotreba ili nestabilnost glenohumeralnog zgloba. Bolesnici koji pate, posebno pate od oštećenja rada zglobova i boli, koji su često povezani s kognitivnim i psihosocijalnim ograničenjima. Kod procjene osteoartritisa ramena pacijenti se obično žale na bolove s ograničenim pokretima i funkcijama ramena. Dijagnoza osteoartritisa postavlja se na temelju subjektivnih tegoba bolesnika i objektivnog kliničkog nalaza, a potvrđuje radiološkom pretragom. Moguće patologije moraju se pažljivo ocijeniti i klinički i radiološki jer se moraju uzeti u obzir u terapijskom postupku. Dijagnozom ćemo kod pacijenta uzeti anamnestičke podatke, pregledati rame, procijeniti opseg kretnji, mišićnu snagu i funkciju te zatražiti radiološku obradu (RTG). Ponekad će biti potrebno učiniti dodatnu obradu (laboratorijske pretrage, analiza zglobne tekućine ili magnetska rezonanca). Glavni ciljevi liječenja osteoartritisa su kontrola boli, poboljšanje pokretljivosti, sprečavanje napredovanja bolesti i poboljšanje kvalitete života. Liječenje osteoartritisa može biti konzervativno (bez operacije) ili kirurško. Konzervativno liječenje uključuje i nefarmakoloških metoda liječenja te primjenu lijekova. U nefarmakološke metode ubrajamo edukaciju bolesnika, promjenu načina života, primjenu pomagala, fizikalnu terapiju, medicinske vježbe i radnu terapiju. No međutim ponekad su potrebni i operativni zahvati za liječenje osteoartritisa ramena.