Dekubitus je ograničeno oštećenje kože i/ili potkožnog tkiva nastalo uslijed dugotrajnog pritiska.(1) Najčešće se stvara na regijama tijela izloženima pritisku na tvrdu, mokru ili neravnu podlogu kao i na područjima gdje su koštani izdanci prekriveni slabije razvijenim potkožnim tkivom. Osim starije dobi pacijenta i nepokretnosti, do pojave dekubitusa dovodi niz vanjskih faktora kao što su nabori na osobnom i posteljnom rublju, nečista i vlažna koža, neudoban krevet, sredstva za imobilizaciju, te niz unutarnjih faktora kao poremećaji metabolizma i prehrane koji djeluju iz samog organizma. Medicinska sestra koja njeguje pacijenta ima ključnu ulogu u prevenciji nastanka dekubitusa. Ukoliko do njegove pojave ipak dođe, pacijent se liječi konzervativno ili kirurškim putem, a liječenje je iznimno skupo i dugotrajno.(2) Kronične rane su rastući socioekonomski problem u razvijenim zemljama i javljaju se u 1-2% populacije.(3) Zbog velike učestalosti pojavljivanja, raste financijsko opterećenje svakog zdravstvenog sustava jer se produžuju dani bolničkog liječenja, a budući su takvi pacijenti često lošijeg općeg stanja skloni su komplikacijama koje uvjetuju skupu farmakoterapiju, te primjenu brojnih medicinskih pomagala. Dekubitus kod pacijenata izaziva veliku bol, nelagodu, smanjenu kvalitetu života, socijalnu izolaciju i brojne emotivne poteškoće uzrokovane osjećajem da je to „početak kraja“. Vrlo brzo gube interes za bilo kakvu vrstu samopomoći. Mortalitet pacijenata s dekubitusom pet je puta veći u odnosu na ostalu bolesnu populaciju.(4)