Cerebrovaskularni inzult ili moždani udar je jedan od vodećih uzroka smrtnosti i invaliditeta diljem svijeta i predstavlja veliki javnozdravstveni problem, a može se klasificirati kao ishemijski i hemoragijski. U modernim razvijenim zemljama moždani je udar treći najčešći uzrok smrti, nakon kardiovaskularnih bolesti i malignoma, a u Republici Hrvatskoj moždani je udar dugi niz godina vodeći uzrok smrti i invalidnosti. Poznavanje čimbenika rizika za moždani udar prvi je korak u sprječavanju moždanog udara. Važno je naglasiti kako se na neke od njih može utjecati, odnosno promijeniti, dok su neki nepromjenjivi. Redovnim liječničkim pregledima i poznavanjem rizika osobe se mogu usredotočiti na ono što se može promijeniti i na taj način smanjiti rizik od nastanka moždanog udara. Moždani udar treba uzeti u obzir u bolesnika s akutnim neurološkim deficitom (žarišnim ili globalnim) ili promijenjenom razinom svijesti. Osim anamneze, važno je učiniti slikovne pretrage koje su potrebne za razlikovanje ishemijskog od hemoragijskog moždanog udara. Izbor slikovnih metoda ovisi o njihovoj dostupnosti, podobnosti za akutne intervencije moždanog udara i prisutnosti kontraindikacija povezanih s bolesnikom. Točna i brza procjena cerebrovaskularne bolesti povećava podobnost bolesnika za akutnu terapiju moždanog udara. Osnovni cilj liječenja moždanog udara je smanjiti oštećenje mozga zbog ishemije i neurološkog deficita kao posljedice same bolesti. Neurološka intenzivna jedinica je bolnička jedinica koja zbrinjava pacijente u akutnoj fazi moždanog udara. Karakteriziraju je posebno educirano osoblje i multidisciplinarni pristup liječenju i njezi. Discipline koje predstavljaju 'srž' multidisciplinarnog tima neurološke intenzivne jedinice su medicina, sestrinstvo, fizioterapija, radna terapija, terapija govorom i jezikom i socijalni rad Intervencije medicinske sestre u zbrinjavanju bolesnika nakon moždanog udara su usmjerene održavanju stabilnih vitalnih funkcija i prevenciji komplikacija. Medicinska sestra mora posjedovati specifična znanja i vještine kako bi pravovremeno prepoznala eventualno pogoršanje vitalnih funkcija i o tome obavijestila liječnika te provela intervencije prema njegovim odredbama.