U pogledu radne motivacije vrijedi tvrdnja da će radnik dati najbolje od sebe tek kada se njegove potrebe i ciljevi odražavaju u ciljevima organizacije u kojoj je zaposlen. Kroz mogućnost unapređenja, stimulacijom od strane nadređenih te poštivanjem raste zaposlenikovo samopouzdanje, a on se trudi maksimalno iskoristiti svoje individualne sposobnosti u korist radne ustanove s kojom se poistovjećuje. U pogledu zdravstva, možemo reći da je osnovni cilj svake zdravstvene ustanove pružanje što kvalitetnije zdravstvene skrbi svima kojima je potrebna, u okviru društvenih, materijalnih, financijskih te ljudskih resursa s kojima ona raspolaže. Kako bi se postigla zadovoljavajuća razina kvalitete unutar zdravstva nužna je kvalitetna radna snaga čija su osnova zadovoljni zdravstveni djelatnici. Istraživanja provedena unutar ustanova zdravstvene skrbi ukazuju na snažnu pozitivnu korelaciju između zadovoljstva zdravstvenih radnika poslom te zadovoljstva pacijenata kojima su pružene medicinske usluge. Analizirajući rezultate različitih istraživanja o zadovoljstvu poslom, može se zaključiti da su zdravstveni djelatnici u Hrvatskoj dosta nezadovoljni svojim poslom. Zbog manjka ljudskih resursa unutar zdravstvenih ustanova, zaposlenici se osjećaju preopterećeno te smatraju trenutačnu kvalitetu pružanja usluga nedostatnom jer se ne uspijevaju dovoljno posvetiti svakom pacijentu. Među faktorima s kojima su radnici najmanje zadovoljni navode se interpersonalni odnosi na radnom mjestu, odnosi s nadređenima, mala primanja, nedostatna opremljenost radnog mjesta te organizacija rada. Uz djelovanje na čimbenike nezadovoljstva, rast zadovoljstva bi se mogao ostvariti i povećanjem razine odgovornosti, dodatnim edukacijama, rotacijom posla te formiranjem kriterija za evaluaciju rada i povratnim informacijama od strane nadređenih.