Cerebralna paraliza označava neprogresivne poremećaje razvoja posture i pokreta kao rezultat lezije mozga za vrijeme fetalne ili dojenačke faze. Motorička oštećenja i razni sekundarni simptomi predstavljaju poteškoće u aktivnostima svakodnevnog života, što se negativno odražava na kvalitetu njihovog života. Stopa incidencije je 2 - 3 djeteta na 1000 živorođenih. Od ukupnog broja djece s cerebralnom paralizom, 30% njih ima unilateralni tip, dok njih 88% ima spastični tip. Zbog specifičnih simptoma, kao što su pojava asimetrije u pokretu, spastičnost, slabost i povišen tonus mišića, hiperrefleksija, poteškoće kod pokreta fine motorike, i drugi, važno je odabrati najbolji pristup i oblik rehabilitacije. Uloga fizioterapeuta je da kroz fizioterapijski proces iskoristi različite metode fizioterapijske procjene kako bi dobio sve potrebne informacije o stanju djeteta. Slijedi odabir fizioterapijske intervencije, a ovim radom obuhvaćeni su najzastupljeniji terapijski pristupi u stručnoj literaturi - terapija prisilno induciranim pokretom, bimanualni trening, funkcionalna elektrostimulacija, funkcionalni trening snage i jakosti, zrcalni trening, hipoterapija, korištenje kinesio traka, te uređaja za virtualnu stvarnost i Wii trening koji se često svrstavaju u novije pristupe. Cilj rada je napraviti pregled tih intervencija te dati zaključak o njihovoj učinkovitosti.