Kralježnična moždina predstavlja poveznicu između mozga i periferije u vidu prenošenja podražaja s periferije u središnji živčani sustav i obratno te sudjeluje u refleksnim radnjama, a uslijed ozljede iste dolazi do oduzetosti ili paralize određenog dijela tijela distalno od mjesta ozljede. Oduzetost se očituje poremećajem ili gubitkom funkcije koji se manifestira gubitkom senzomotornog i autonomnog funkcioniranja čime je narušen svakodnevni život bolesnika kojeg je imao prije ozljede. Ozljeda kralježnične moždine utječe na emocionalno, senzomotorno i socijalno funkcioniranje bolesnika kao i njegove obitelji stoga su liječenje i rehabilitacija vrlo kompleksne. Spinalna ozljeda predstavlja niz problema kretanja, svakodnevnog osobnog, obiteljskog, poslovnog i društvenog funkcioniranja te uzrokuje velike promjene u bolesnikovu životu. Kroz povijest se spominju spinalne ozljede i umiranje uslijed istih, no napretkom tehnologije povećana je stopa preživljavanja, a rehabilitacija i naglasak na povećanje kvalitete života bolesnika je usavršena tek u novije doba. Rehabilitacija ove vrste ozljede zahtijeva holistički pristup pacijentu kako bi se osigurao glavni cilj suvremene neurorehabilitacije, odnosno omogućila samostalnost bolesnika i pospješila njegova kvaliteta života. Neurorehabilitacijski je program problemski orijentiran ka pacijentu i njegovim potrebama te je potrebno osobu aktivno uključiti u program rehabilitacije i poticati reintegraciju osobe u društvo kako njegov život ne bi prestao nakon ozljede. Neurofizioterapija se temelji na korištenju neuroplasticiteta središnjeg živčanog sustava kroz različite fizioterapijske vještine, tehnike i koncepte, a razvojem tehnologije i medicinskim napretkom razvijaju se novi pristupi u neurorehabilitacijskom procesu. Kompleksnost rehabilitacije osoba sa spinalnom ozljedom biti će prikazana u ovome radu kroz specifičnosti fizioterapijske procjene i intervencije kao i moguće komplementarne metode i noviji pristupi u neurorehabilitaciji ovog tipa ozljede.