Uvod: Centralni venski kateter (CVK) predstavlja jedan od postupaka koji je postao uobičajena praksa na odjelima intenzivne skrbi, a sve češće i na drugim odjelima. CVK olakšava pristup krvožilnom sustavu i omogućava invazivni monitoring pacijenata, ali povećava i rizik od nastanka infekcije. Odluka o uvođenju katetera je na liječniku, ali način održavanja katetera i prevencija infekcija povezanih s kateterom je odgovornost medicinske sestre/tehničara. Posebno važnost pridaje se dokumentiranosti postupaka u sestrinskoj dokumentaciji. Cilj: Utvrditi putem obrasca sestrinske dokumentacije kako se na odjelima intenzivne skrbi dokumentira: postavljenje centralnog venskog katetera, mjesto postavljanja katetera, vrsta katetera te dužina postavljanja katetera. Metode: Istraživanje je uključilo retrospektivno praćenje sestrinske dokumentacije na tri odjela intenzivne skrbi: odjel neurološke intenzivne skrbi, odjel pulmološke intenzivne skrbi te odjel interne intenzivne skrbi. Podaci su uzeti iz obrasca sestrinske dokumentacije – trajno praćenje postupaka te ako je bilo potrebno koristio se decursus. Podaci koji su uzeti uključuju: datum postavljanja centralnog venskog katetera, mjesto postavljanja, vrstu katetera, način održavanja katetera, prevoj katetera, te dužinu postavljanja katetera. Rezultati: Tijekom razdoblja praćenja došli smo do sljedećih podataka: Od ukupnih 64 hospitaliziranih pacijenata na odjelima intenzivne skrbi, njih 17 je imalo postavljeni centralni venski kateter. 66% intravaskularnih katetera bilo je postavljeno u v.subclavia dextra. Dokazana infekcija katetera prisutna je kod jednog pacijenta, a kod tri pacijenta pozitivne su hemokulture. Zaključak: Infekcije su jedna od vodećih komplikacija postavljenih centralnih venskih katetera. U prikazanom istraživanju vidljivo je da su infekcije intravaskularnih katetera minimalne, ali zbog nedostatne dokumentacije nemamo informacija o okluziji katetera