Kompleksnost neuroloških bolesti je jasno vidljiva kroz brojne probleme koje ih prate i koji su neizbježni. Problemi poput spazma, rigora, hiper/hipotonusa, disfagije, problemi funkcije i balansa, akineze i bradikinezije, tremora, problemi hoda, neglekta te Pusher sindroma uvelike otežavaju samostalno funkcioniranje kroz svakodnevne aktivnosti, a time i kvalitetu života. Kako je holistički pristup neophodan, dobar vodič za procjenu i praćenje stanja pojedinca predstavlja ICF. International Classification of Functioning (ICF) obuhvaća stanje bolesnika u cijelosti, naglašava funkcionalnu sposobnost te okolinu kao bitan faktor koji može promijeniti ishod funkcioniranja oboljele osobe. Procjena funkcionalnih aktivnosti temelji se na razgovoru i opservaciji kroz koje prikupljamo sve potrebne informacije za daljnji tretman i potrebe pacijenta. Cilj takve procjene je odrediti pacijentov pravi potencijal, njegove potrebe te ograničenja i preostale funkcije. Funkcionalna procjena obuhvaća specifične aktivnosti kao što su češljanje, kupanje, oblačenje, hranjenje, odnosno procjenu kvalitete života i neovisnosti pojedinca u pogledu svakodnevnih aktivnosti i samozbrinjavanja. Kao alati koriste se razni upitnici, skale i testovi, a procjena mora biti valjana, praktična i pouzdana. U radu su prikazani testovi i upitnici za procjenu sljedećih područja: aktivnosti samozbrinjavanja (FIM, Barthel indeks, Lawton-brody...), balans i hod (Bergova skala ravnoteže, ABC, dinamički test hoda...) te reintegracija i kvaliteta života (Short form 36, upitnik za integraciju u zajednicu, the multiple errands test). Bitno je ne izostaviti niti jedno od navedenih područja jer su sva međusobno povezana i uvelike bitna za dobru kvalitetu života koju svaki pojedinac zaslužuje.