Profesionalne bolesti su bolesti izazvane duţim neposrednim utjecajem procesa rada i uvjeta rada na odreĊenim poslovima. One nose veliko ekonomsko i zdravstveno znaĉenje. PogaĊaju radno aktivno stanovništvo, odnosno najproduktivniji dio populacije. U Republici Hrvatskoj u stalnom su porastu bolesti koje nastaju kao posljedica statodinamiĉkih opterećenja tj. posljedica ponavljajućih pokreta i primjene sile u sklopu radnog procesa te prisilnog poloţaja tijela. Bolesti lokomotornog sustava veoma su ĉeste u općoj populaciji, a još ĉešće u radnoj populaciji, vezano uz štetne utjecaje radnih procesa. Profesionalne bolesti lokomotornog sustava javljaju je u obliku oštećenja tetiva, mišića, zglobova, kosti i ligamenata te pripadajućih ţivaca i krvnih ţila onih dijelova tijela ĉija funkcija jest pokretanje pojedinih statodinamiĉkih segmenata ili kretanje cijelog tijela. Ĉimbenici rizika koji utjeĉu na nastanak profesionalnih ozljeda razlikuju se ovisno o radnom mjestu medicinske sestre. Sestre koje rade na odjelu izloţene su većim fiziĉkim opterećenjima, dok ambulantne sestre relativno velik dio radnog dana provode za raĉunalom. Uz njegu i transport, fiziĉko opterećenje predstavlja i provoĊenje svih aktivnosti u pokretu, odnosno u hodu. Medicinske sestre/tehniĉari pokrivaju širok opseg posla. Fiziĉki najzahtjevniji dio je provoĊenje njege (okretanje i podizanje pacijenata) te transport pacijenata u sjedećim invalidskim kolicima i pokretnim krevetima. Najĉešće bolesti lokomotornog sustava medicinskih sestara su: sindrom sraza u ramenu, kriţobolja i plantarni fascitis. Ponavljajući pokreti iznad glave najĉešće nastaju kao posljedica odreĊenih sportova ili zanimanja koji dovode do sindroma sraza u ramenu. Tako medicinske sestre/tehniĉari mogu doprinijeti pojavi oštećenja izvoĊenjem raznih aktivnosti u svakodnevnoj praksi npr. postavljanje infuzije na stalak, dosezanje lijekova i pribora s gornjih polica, namještanje posteljine. TakoĊer su izloţene aktivnostima koje povećavaju rizik od nastanka bolnih sindroma kraljeţnice, toĉnije kriţobolje. Neke od aktivnosti su: podizanje i okretanje nepokretnih pacijenata tijekom njege, obavljanje njege pacijenata u poloţaju antefleksije, transferi pacijenata, podizanje i prenošenje kutija s priborom i lijekovima. Priroda ovog zanimanja zahtijeva obavljanje gotovo svih aktivnosti u hodu što vremenom dovodi do prenaprezanja plantarne fascije te njenog oštećenja u vidu plantarnog fascitisa. iii Pri subjektivnoj procjeni osobe koja pati od nekog oblika profesionalne bolesti, tako i u medicinskih sestara, bitno se bazirati na naĉin provoĊenja profesionalnih aktivnosti te na prevladavajuće oblike aktivnosti. Analiza aktivnosti omogućit će fizioterapeutu bolje razumijevanje pozadine postojećih tegoba. Na temelju dobro obavljene subjektivne procjene, fizioterapeut izabire testove i mjerenja koja će najbolje objektivizirati simptome bolesti. Nakon kompletne procjene primjenjuje se fizioterapijska intervencija. Lijeĉenje sindroma prenaprezanja lokomotornog sustava većinom je neoperativno. Neoperativno se lijeĉenje temelji na slijedećim naĉelima: kontrola upale, ublaţavanje boli, kontrola aktivnosti te pospiješivanje cijeljenja. Fizioterapijska intervencija najĉešćih ozljeda lokomotornog sustava medicinskih sestara, uz individualnu modulaciju tretmana, obuhvaća primjenu: krioterapije i termoterapije, elektoterapije, hidroterapije, terapije udarnim valom, masaţe, kinesio tapinga, steznika i ortoza te terapijskih vjeţbi. Od iznimnog je znaĉaja da se zapoĉne već pri pojavi prvih simptoma. Prevencija nastanka oštećenja i prevencija ponovnog ozljeĊivanja od iznimne je vaţnosti. Obuhvaća edukaciju i promjenu dnevnih aktivnosti.