Bipolarni afektivni poremećaj je kompleksan psihički poremećaj koji se sastoji od izmjenjivanja dviju faza bolesti: faza sniženog raspoloženja (depresija) i faza povišenog raspoloženja (manija). Ovisno koja se faza prva pojavljuje, razlikuje se bipolarni poremećaj tip I i bipolarni poremećaj tip II. Etiologija je uglavnom nepoznata, a smatra se da se javlja u kombinaciji genetskih faktora i faktora iz okoline. Samo liječenje je otežano jer pacijenti u fazi manije ne smatraju da su bolesni jer se osjećaju dobro. Stoga su pacijenti nesuradljivi i predstavljaju izazov za cijeli medicinski tim jer iziskuju puno strpljenja i znanja. Bipolarni poremećaj je izlječiv. Postoje razni lijekovi (stabilizatori raspoloženja, antidepresivi i antipsihotici) koji u kombinaciji sa psihoterapijom daju izvrsne rezultate. Medicinska sestra posebnu pažnju mora obratit na sucidalne nagone samog pacijenta, jer pacijenti oboljeli od bipolarnog poremećaja najčešće od svih psihičkih bolesnika život okončaju samoubojstvom. Temelj za planiranje učinkovite sestrinske skrbi su dobro prikupljeni podatci. Uspostavljen terapijski odnos pun povjerenja uvelike pomaže u tom procesu. Zadatak je i pružanje podrške i pomoć pri uklapanju u okolinu. Potrebno je napraviti plan svakodnevnih aktivnosti i voditi brigu o unosu hranjivih tvari u organizam jer pacijenti u maničnoj fazi imaju problema sa povišenom hiperaktivnošću tako da dolazi do gubljenja na tjelesnoj težini. Edukacija pacijenta, a i njegove obitelji također je u domeni posla medicinske sestre. Cilj ovog rada je prikazati kliničku sliku poremećaja, dijagnosticiranje, liječenje, te samo zdravstvenu njegu osoba oboljelih od bipolarnog afektivnog poremećaja.