Cilj ovog rada je prikazati fizioterapijsku intervenciju kod osoba nakon moždanog udara. Moždani udar je akutno stanje pri kojem nastaje nagli razvoj kliničkih znakova žarišnog poremećaja moždanih funkcija. Moždani udar ima dva oblika, a to su ishemijski i hemoragijski moždani udar. Postoje promjenjivi, nepromjenjivi te faktori rizika na koje je možda moguće djelovati pri nastanku moždanog udara. Promjenjivi su na primjer; pušenje, pretilost i dijabetes, a nepromjenjivi su naslijeđe, rasa, dob ili spol. Oni na koje je možda moguće djelovati su stres, infekcije i upale te migrena. Prilikom moždanog udara javljaju se simptomi poput zamagljenja vida, zbunjenosti, otežanog govora te gubitka ravnoteže. Moždani udar najčešće za posljedicu ima hemiparezu ili hemiplegiju, no javljaju se još afazija, disfagija, slabost mišića lica te mnoge druge posljedice. Moždani udar se dijagnosticira uz pomoć ultrazvučne dijagnostike, magnetske rezonancije te drugih dijagnostičkih postupaka i naravno obaveznog kliničkog pregleda. Prije početka fizioterapijske intervencije, bolesnika treba upoznati s njegovim stanjem, objasniti mu uzroke te plan i prognozu terapije. Fizioterapijska intervencija obuhvaća različite tretmane poput pozicioniranja pacijenta, facilitacije, te mobilizacije zglobova. Uz to se primjenjuju različiti koncepti i tehnike kao što su Bobath terapija i Vojta terapija te proprioceptivna neuromuskularna facilitacija (PNF) i mnogi drugi koncepti kojima se nastoji povećati opseg pokreta i ojačati muskulaturu s ciljem osamostaljenja pacijenta. U rehabilitaciji se koriste i neke novije metode poput glazboterapije, robotike i telerehabilitacije.