Sažetak | Definicija Svjetske zdravstvene organizacije (SZO) po kojoj tjelesna aktivnost obuhvaća sve kretnje u svakidašnjem životu, uključujući posao, transport, kućanske poslove, rekreaciju i sportske aktivnosti, a kategorizirana je prema razini intenziteta od niskog preko umjerenog do snažnog tj. visokog intenziteta. Tako definirana tjelesna aktivnost najčešće se promatra kroz četiri osnovne kategorije: a) tjelesna aktivnost na poslu; b) tjelesna aktivnost vezana uz prijevoz, tj. putovanje s mjesta na mjesto; c) tjelesna aktivnost u kućanstvu i d) tjelesna aktivnost u slobodnom vremenu (SZO, 2012, prema 1). Cilj rad je bio utvrditi razinu tjelesne aktivnosti kod učenika četvrtih razreda Medicinske škole u Slavonskom Brodu, analizirati prednosti i prepreka redovite tjelesne aktivnosti, te istražiti razlike u razini tjelesne aktivnost između djevojčica i dječaka. Istraživanje je provedeno anonimnom anketom tijekom rujna 2015. godine u Medicinskoj školi u Slavonskom Brodu. Anketirana su 4 četvrta razreda, s ukupno 100 učenika. Učenici su ispunjavali Međunarodni upitnik tjelesne aktivnosti (IPAQ). Izračun rezultata u pojedinoj kategoriji zahtijeva sumiranje vrijednosti iskazanih za hodanje, tjelesnu aktivnost srednjeg intenziteta i tjelesnu aktivnost visokog intenziteta u toj kategoriji. Pitanja se odnose na proteklih 7 dana. Rezultati se iznose kao procjena energetskog utroška u metaboličkim vrijednostima – minute u tjednu (MET min/tj). Verzija upitnika sadrži 7 pitanja koja procjenjuju učestalost (dani u tjednu), razinu intenziteta (visoka, umjerena, sjedenje i hodanje) i trajanje (minute) svih dnevnih tjelesnih aktivnosti. Također je istražena procjena koristi i prepreka za redovito bavljenje tjelesnom aktivnošću. Ispitana je pomoću Skale dobrobiti i prepreka za vježbanje (Exercise Benefits/Barriers Scale, EBBS), u kojoj je bilo 43 tvrdnje. Rezultati pokazuju da ispitanici najviše vremena provode sjedeći i to oko šest i pol sati dnevno. Na tjednoj razini najviše hodaju, dok rezultati preračunati u MET min/tj pokazuju da 47% učenika su na visokoj razini tjelesne aktivnosti. Ohrabrujući rezultat je da je samo 15% ispitane populacije tjelesno neaktivno što je znatno bolji rezultat uspoređujući sa drugim provedenim istraživanjima. Muškarci su tjelesno aktivniji od žena što je očekivano i u skladu s ostalim istraživanjima. U korelaciji između ukupne tjelesne aktivnosti i ukupnog EBBS rezultata, prikazuju statistički značajnu povezanost između varijabli, što znači da učenici koji percipiraju više prednosti za bavljenje tjelesnom aktivnošću imati će i veću razinu samo efikasnosti i obrnuto, ukoliko imaju višu razinu samo efikasnosti percipirati će i više prednosti za bavljenje redovitom tjelesnom aktivnošću. |