Zajednički pojam za nekoliko skupina biljnih tvari čiji aktivni metaboliti imaju kemijske sličnosti sa ženskim splonim hormonom estrogenom su fitoestrogeni. Strukturna sličnost im na taj način omogućuje vezanje na estrogenske receptore u čovjeka. Najpoznatija podjela fitoestrogena je u dvije osnovne skupine: izoflavonoide i lignane. Nadalje, fitoestrogene možemo podijeliti na: izoflavone (genistein, daidzein, glicitin, ekvatol i biohanin A), lignane (enterolakton, enterodiol), kumestane (kumestrol), flavonoide (kercetin, kaempferol), stilbene (resveratrol) te mikotoksine (zearalenol). Navedeni spojevi su polifenoli i strukturno nalikuju prirodnim estrogenima. Budući da se opća populacija sve više okreće ka zdravoj prehrani, fitoestrogeni se konzumiraju u sve većim količinama. Potrebno je osvijestiti potrošaće o njihovoj sveprisutnosti i učinku na ljudski organizam i zdravlje. Shodno tome, spoznaja o pozitivnim, odnosno negativnim učincima, raste iz godine u godinu pa tako broj istraživanja i radova o fitoestrogenima vrtoglavo raste. Mogućnost mjerenja koncentracije u biološkim materijalima pomoću analitičkih metoda znatno pridonosi spoznajama o mehanizmima njihovog djelovanja. Najpoznatiji štetni učinak fitoestrogena je onaj na reproduktivni sustav muškaraca i žena. Istovremeno znamo i za pozitivni učinak fitoestrogena kod žena u menopauzalnom razdoblju - no još se tu nalaze brojni, danas poznati učinci fitoestrogena na ljudski organizam.