Neurorazvojne teškoće su stanja zbog kojih dolazi do abnormalnog razvoja i disfunkcije u funkciji neurološkog sustava te se javljaju poteškoće u komunikaciji, motoričkim i kognitivnih funkcijama te ponašanju. U neurorazvojne poteškoće spadaju neuromuskularne bolesti, epilepsija, Downov sindrom, cerebralna paraliza, autizam, hiperaktivnost i hiperaktivnost s poremećajem pažnje (ADHD) te oštećenja vida i sluha od čega je najčešća cerebralna paraliza. Odstupanja je moguće primijetiti već u prvim mjesecima života te se mogu prikazivati kao poremećaji u tonusu mišića (flakcidnost ili spastičnost dijela tijela ili cijelog tijela) te kao oskudni istovrsni pokreti ili nevoljni pretjerani pokreti. Kako bi se primijetila odstupanja u razvoju vrlo je bitno pratiti razvoj djeteta te u slučaju sumnje što prije posjetiti liječnika. Rano otkrivanje teškoća u razvoju omogućuje uspješnije liječenje i oporavak funkcije što je moguće zbog plastičnosti mozga. Plastičnost mozga je sposobnost mozga da stvori nove neuronske veze koje bi preuzele funkciju od oštećenih dijelova živčanog sustava i najbolja je kod beba i djece. Nakon otkrivanja oštećenja i postavljene dijagnoze bitno je što ranije započeti rehabilitaciju. Prvo je bitno napraviti procjenu gdje fizioterapeut dobiva uvid u vrstu odstupanja i koliko je veliko to odstupanje. Procjena se provodi uz specifične testove i klasifikacije po klasičnome SOAP modelu. Mjeri se pokretljivost zglobova, funkcionalna mjerenja, analizira se hod, postura i procjenjuje motorika. Za najmlađe pacijente bitno je da se terapija provodi na zabavan način, poput igre kako bi imali motivaciju za odrađivanje vježbi u potpunosti. Razvojem novih tehnologija, u zadnjih nekoliko godina, to je postalo moguće. Uvođenjem tehnologija poput virtualne realnosti, robotike i konzola u terapiju omogućava se brži napredak i oporavak funkcije upravo zbog toga što djeca imaju veću motivaciju izvršiti terapiju koja izgleda poput igranja igrice.