Dosadašnja iskustava su pokazala da je dekubitus komplikacija koja nastaje uslijed produžene hospitalizacije, i često se pojavljuje kod osoba koje su doživjele teške traume ili oboljenja, zbog čega su prinuđene na duže liječenje. Dekubitalni ulkusi nastaju na vanjskim dijelovima tijela, uglavnom na mjestima i dijelovima koji su najviše izloženi pritisku težine tijela prema podlozi na koju se tijelo oslanja, a bitan faktor u tome je hipoestezija odnosno anestezija, smanjena osjetljivost ili neosjetljivost tog dijela tijela. U tretmanu dekubitusa najveći problem je borba protiv infekcije, jer je često kompresivni ulkus inficiran bakterijama koje izazivaju raspadanje tkiva, stvaranje purulentnog sadržaja, neugodnog mirisa koji iznova djeluje destruktivno na susjedna tkiva. Kod liječenja ovih bolesnika posebna pažnja se obraća na proteinogram. Zbog transudacije tkivne tekućine iz dekubitalne rane, dolazi do gubitka velike količine proteina iz organizma pa nastaje hipoproteinemija, što dovodi do tegoba i širenja postojećeg dekubitusa, a zarastanje je usporeno. Dekubitusi se najčešće javljaju u bolnicama i to kod hospitaliziranih pacijenata, obično u toku prva dva tjedna liječenja osnovne bolesti. Učestalost pojave varira od odjela do odjela, tako da ortopedski odjeli i jedinice intenzivne njege imaju najveći postotak pacijenata sa dekubitusima. Troškovi, kao i dužina bolničkog liječenja, značajno su viši kod pacijenata koji dobiju dekubitus tijekom hospitalizacije. Dekubitusi dovode do produženja bolničkog liječenja i troškova liječenja, i povećavaju vrijeme koje medicinski tim provede oko ovog pacijenta. Stoga je od velike važnosti adekvatna njega, redovna promjena položaja pacijenta i kontinuiran fizikalni tretman. Također, svakodnevnim razgovorom sa pacijentom, sestra pomaže pacijentu da lakše podnese psihičke probleme, koje svakako ovi pacijenti imaju.