Hitna stanja u abdominalnoj kirurgiji su ona, koja ukoliko se kirurški ne zbrinu, ugrožavaju život bolesnika. Najčešće dijagnoze koje čine sliku akutnog abdomena su akutni apendicitis, akutni kolecistitis, akutni divertikulitis, perforacija peptičkog vrijeda te crijevna opstrukcija ili ileus koji može biti dinamički ili mehanički i adinamički ili paralitički. Intervencije medicinske sestre usmjerene su na važnost perioperativne zdravstvene njege i pripreme pacijenta za pojedini zahvat. Perioperativna zdravstvena njega uključuje razdoblje prije, za vrijeme i nakon operacije, a uloga medicinske sestre u sve tri faze je od izuzetne važnosti. Prilikom prijema pacijenta koji verbalizira ili vizualizira simptome koji ukazuju na neko od hitnih abdominalnih stanja, potrebno je provesti određene postupke kako bi adekvatno zbrinuli takvog pacijenta, a što će ovisiti o njegovom stanju prilikom prijema, kao i o potrebama za zdravstvenom njegom te dijagnostikom i daljnjim liječenjem. Prijeoperacijska zdravstvena njega uključuje skrb za pacijenta prije operacije te adekvatnu fizičku i psihološku pripremu za operativni zahvat koji će uslijediti te edukaciju bolesnika i njegove obitelji. Kod hitnih operacijskih zahvata, fizička priprema pacijenta mora biti adekvatna i brza, dok psihološka priprema nije moguća. Zbog toga je važna uloga medicinske sestre u poslijeoperacijskom periodu, koja će pacijenta uputiti u sve što se dešavalo i odgovoriti na njegova pitanja te će na taj način suzbiti strah pacijenta i potaknuti osjećaj sigurnosti. Poslijeoperacijska zdravstvena njega je specifična za pojedino hitno stanje, a usmjerena je na prevenciju razvoja mogućih poslijeoperacijskih poteškoća i komplikacija te na zbrinjavanje istih u slučaju njihove pojave. U poslijeoperacijskom periodu, uslijed prisutnosti različitih stanja poput boli, infekcije i slično, ili u svrhu prevencije istih kod visokorizičnih pacijenata, medicinska sestra će postaviti sestrinske dijagnoze te će u skladu s tim planirati i provoditi različite intervencije kako bi postigla zadane ciljeve koje će na samom kraju i evaluirati. Svrha je poslijeoperacijske zdravstvene njege što je prije moguće povećati samostalnost i neovisnost pacijenta.