Sklerodermija je progresivna autoimuna bolest nepoznate etiologije koja uzrokuje pretjerano nakupljanje kolagena. Bolest prvenstveno zahvaća kožu, dok se u većini slučajeva širi i na unutarnje organe. Postoje dva tipa sklerodermije, a to su; lokalizirana i sistemna. Lokalizirani tip prvobitni utjecaj ima na kožu, dok sistemna sklerodermija uzrokuje tjelesne deformitete te zahvaća unutarnje organe od kojih su najčešći pluća, jednjak i srce. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, fizikalnog pregleda i anamneze. Kroz subjektivni pregled se dobiva bolesnikov opis vlastitog stanja i simptoma bolesti. Uz bol, karakteristični simptomi koji se pojavljuju su Raynaudov fenomen, sklerodaktilija, teleangiektazije, hiperpigmentacija ili hipopigmentacija zahvaćenog područja, ''lice poput maske'' te mikrostomija. Objektivna fizioterapijska procjena se sastoji od procjene mišićne snage zahvaćenih mišića šake i spirometrije. Najčešći specifični testovi koji se koriste su Skin Score Test, Scleroderma Health Assessment Questionaire (SHAQ) i Hand Mobility in Scleroderma Test (HAMIS) pomoću kojih se dobiva uvid u funkcionalna ograničenja i opće stanje bolesti. Fizioterapija uz svakodnevnu primjenu lijekova ima vrlo bitnu ulogu u liječenju sklerodermije. Fizioterapijski postupci koji se primjenjuju u liječenju oboljelih su parafinoterapija, Hauffeove kupke, miofascijalna tehnika opuštanja, masaža, laserska terapija, vježbe mimične muskulature, vježbe istezanja, aktivne dinamičke vježbe te vježbe disanja. Primjenom navedenih vježbi i fizikalnih agenasa smanjuje se bol, održava elastičnost kože i vezivnog tkiva, poboljšava se periferna cirkulacija i funkcija pluća te se sprječava nastanak kontraktura i mišićne atrofije.