Stres kao subjektivni osjećaj nelagode, tjeskobe i straha u mnogočemu utječe na svakodnevne životne aktivnosti, pa tako i na poslovni učinak. Ponekada je stres nemoguće izbjeći radi radnog okruženja. Sestrinstvo je samo po sebi izrazito stresno radi opisa posla koji obavljamo. Svakodnevna njega za pacijente koji su i sami frustrirani radi svojih patoloških stanja izrazito je zahtjevno i naporno. Situacije kao što su maligna oboljenja kod odraslih i djece, opsežne politraumatske ozljede, pacijenti na mehaničkoj ventilaciji, rad s nedovoljno medicinskih sestara ili rad sa medicinskim sestrama sa kojima nije ostvariva adekvatna komunikacija samo su neke od situacija koje svrstavamo u stresore na radnom mjestu medicinske sestre. Uslijed dugotrajne izloženosti velikim stresorima medicinska sestra može oboljeti od sindroma izgaranja ili naposlijetku posttraumatskog stresnog poremećaja. Postoje mnoge metode procjene razine stresa, a najčešći i najusvojeniji su razni upitnici koji ovise o iskrenosti osobe koja ga ispunjava. Kod profesije medicinskih sestara od iznimne je važnosti pronaći metodu samopomoći za rješavanje svakodnevnih stresnih situacija. Po brojnim istraživanjima sestrinstvo je pri vrhu profesija po riziku od obolijevanja od sindroma izgaranja i posttraumatskog stresnog poremećaja. Kako bi se motivacija medicinskih sestara unaprijedila, važno je pobrinuti se za njihovo zdravlje. No, pod zdravljem se ne misli samo fizičko zdravlje već i psihičko te što je najvažnije-emocionalno zdravlje koje je najteže povratiti. Medicinske sestre trebale bi biti upućene na edukaciju vezanu uz suočavanje sa stresom. Lakše je i brže prevenirati stres nego liječiti njegove negativne posljedice. Od metoda rješavanja stresa izdvojeni su: autogeni trening, bavljenje fizičkom aktivnosti, ostvarivanje socijalnih kontakata, zdrava prehrana i tjelovježba. Sumirano, svatko bi trebao pronaći za sebe adekvatan način otpuštanja negativne energije.