Novorođenče je dijete u prva četiri tjedna ili 28 dana života, što se označava kao razdoblje u kojem se dijete sa svim svojim organskim sustavima privikava na ekstrauterini život. Prijelaz u ekstrauterini život nakon poroda je karakteriziran glavnim fiziološkim promjenama respiratorne i hemodinamske funkcije, a ostale važne prilagodbe su promjene u endokrinoj funkciji, metabolizmu i termoregulaciji. Prijelaz s fetalnog na neonatalni život zahtijeva složene fiziološke promjene koje se moraju dogoditi u relativno kratkom vremenu. Kako su se sve fiziološke reakcije fetusa tijekom trudnoće događale pomoću majčinog srca, pluća, metaboličkog i toplinskog sustav, nakon poroda je potrebno samostalno isporučivanje kisika u tkiva i reguliranje različitih tjelesnih procesa. Dok se veći dio tranzicije događa u prvih nekoliko trenutaka nakon rođenja, krvne i plućne promjene nastavljaju se i do 6 tjedana nakon rođenja. Tranzicija je vrijeme značajnog rizika za novorođenče i zahtijeva pronicljiva opažanja zdravstvenog tima. Osim fizioloških promjena, u novorođenačkoj je dobi iznimno važna i prehrana, a majčino mlijeko se smatra najadekvatnijim izvorom hranjivih tvari za novorođenčad, dok se broj hranjivih sastojaka koji se nalaze u majčinom mlijeku preporučuje se kao smjernice za utvrđivanje minimalne i maksimalne razine u formulama za novorođenčad. Njega novorođenčeta usmjerena je prema promicanju tjelesne dobrobiti djeteta i pružanju podrške obitelji. Neposredna briga za novorođenče odvija se u rađaoni i nastavlja u dječjoj sobi. Budući da brojne fiziološke prilagodbe počinju odmah nakon rođenja, neposredna skrb je vrlo važna. Prvi je cilj pomoći novorođenčetu u prelasku u ekstrauterini život. Drugi je cilj procijeniti i omogućiti skrb koja podržava zdravstveno stanje novorođenčeta, a treći je educirati roditelje i članove obitelji kako se brinuti za dijete.