Zbog sve većeg porasta broja, bolesti bubrega su postale značajan javnozdravstveni problem. Cijeli niz različitih faktora rizika povezano je sa bolesti bubrega, tako i sa nadomještanjem bubrežne funkcije postupcima dijalize te zajedno doprinose razvoju pothranjenosti. Kod velikog broja bolesnika s kroničnom bolesti bubrega dijagnosticirana je proteinsko-energetska pothranjenost koja po nekim studijama iznosi 75% te značajno doprinosi povišenoj stopi obolijevanja i smrtnosti bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti (1). Proteinsko-energetsku pothranjenost (PEP) povezana je sa upalnim procesima, niskim vrijednostima albumina u serumu, smanjenjem mišićne mase, padom tjelesne težine te lošom prognozom bolesti. Cilj rada bio je procjena i usporedba statusa uhranjenosti bolesnika na hemodijalizi prije početka te nakon 6 mjeseci uzimanja dodatne nutritivne potpore u vidu enteralnih nadomjesnih pripravaka. Provjeriti da li primjena oralnih nutritivnih pripravaka može poboljšati apetit i samim time poboljšati nutritivan status bolesnika na liječenju hemodijalizom. U istraživanju koje je provedeno sudjelovalo je ukupno 50 bolesnika koji su uzimali dodatnu nutritivnu potporu. Korišteni su upitnici (na početku i nakon 6 mjeseci praćenja) te MIS skala (malnutricijsko inflamacijski skor). Dobiveni rezultati su prikazani kroz dijagrame i deskriptivno. Rezultati ovog istraživanja nam pokazuju da pravovremeni početak sa oralnom nadomjesnom terapijom i redovita primjena nutritivnih pripravaka može poboljšati kvalitetu života i ishod liječenja bolesnika na hemodijalizi. Potreban je individualan pristup prema svakom bolesniku, optimizacija unosa tvari putem hrane, korekcija acidoze i sistemskih upala, osiguravanje odgovarajuće doze dijalize te pravovremen početak sa oralnom nadomjesnom terapijom. Cijeli niz različitih faktora djeluje na nutritivni status bolesnika s kroničnim bubrežnim zatajenjem, zbog toga je održavanje pravilnog stupnja uhranjenosti od iznimne važnosti.