Tjelesna dobrobit ključna je za preživljavanje stoga je normalno da većina ljudi s vremena na vrijeme razmišlja o vlastitom zdravlju kako bi se pobrinula za simptome i isključila mogućnost postojanja ozbiljne bolesti. Međutim, kada dolazi do pretjerane kontinuirane i intenzivne zabrinutosti za zdravlje, a koja uzrokuje značajnu emocionalnu uznemirenost koja utječe na svakodnevno funkcioniranje, tada postaje problem, te tada govorimo o zdravstvenoj anksioznosti. Zdravstvena anksioznost je psihički poremećaj koji se javlja u kontinuumu i s cijelim spektrom poremećaja: somatoformnim poremećajem, anksioznim poremećajem, poremećajem raspoloženja i psihotičnim poremećajem. U ovom radu opisane su osnovne teorijske postavke anksioznosti, zdravstvena anksioznost, kao i zdravstvena anksioznost kod djece što je i tema ovog rada. Iako su se istraživanja anksiozne osjetljivosti uglavnom provodila na odraslim osobama, budući da se smatralo da djeca mlađeg uzrasta nisu kognitivno zrela za proces atribucije u razvoju anksiozne osjetljivosti, kasnijim istraživanjima utvrđeno je da i djeca mogu „bolovati“ od zdravstvene anksioznosti. Glavna karakteristika poremećaja zdravstvene anksioznosti kod djece je neprimjerena razina zdravstvene anksioznosti koja razvojno ne pripada toj dobi, a koja znatno utječe na normalno funkcioniranje djeteta. Iako fizička bolest ne postoji djeca često iznose tjelesne simptome, a kako bi se moglo potvrditi da se uistinu radi o psihičkom poremećaju, a ne o tjelesnoj bolesti medicinskom obradom potrebno je utvrditi nepostojanje fizičke bolesti, te otkloniti sumnju o postojanju fizičke bolesti. Za postavljanje dijagnoze jednokratna anamneza obično nije dovoljna te je nužno provesti psihološko testiranje djeteta kako bi se dobila cjelovita dijagnostička slika, te kako bi se eventualno mogla razlučiti primarna od sekundarne anksioznosti. Radi dobivanja cjelovite dijagnostičke slike u tijek dijagnosticiranja potrebno je uvrstiti intervju s djetetom i s roditeljima. Nakon što je dijagnosticiran poremećaj zdravstvene anksioznosti potrebno je provesti liječenje koje uključuje psihoedukaciju i suportivnu psihoterapiju kako za dijete tako i za roditelje djeteta. Psihoterapijskim pristupom potrebno je odrediti metode liječenja a u skladu s dobivenom kliničkom slikom, a prema osobnosti djeteta, specifičnostima razvojne dobi djeteta i načinu komunikacije. Za liječenje zdravstvene anksioznosti primjenjuju se različite psihoterapijske tehnike: kognitivno-bihevioralna terapija, podržavajuća (suportivna) psihoterapija, obiteljska psihoterapija, terapija igrom i terapija utemeljena na usredotočenoj savjesnost. Kod liječenja navedene terapije često se i kombiniraju kako bi učinak i rezultati liječenja bili što bolji, te kako bi se u potpunosti otklonio postojeći poremećaj i kako bi se djetetu pružilo normalno funkcioniranje kako u dječjoj tako i u kasnijoj dobi odnosno budućnosti. Zdravstvena anksioznost uvelike utječe i na fizioterapijsku struku. Naime kod nekih bolesti kao što su multiplaskelroza, kronični fizički bolovi stupanj bolesti u očima pacijenta pogoršava se ukoliko je prisutna i zdravstvena anksioznost jer dolazi do krivog tumačenja normalnih fizičkih osjeta koji se pripisuju kroničnoj bolesti, te uvjerenju pacijenta o pogoršanju same bolesti, a samim time povećava se i potreba za primjenu fizioterapije.