Pozitivna psihologija grana je psihologije temeljena na dokazima. Sam pokret pozitivne psihologije pokrenuo je Martin Seligman, 1998. godine, a javlja se iz potrebe kako bi se uspostavila ravnoteža između pozitivnih i negativnih ljudskih strana. Misija pozitivne psihologije jest kako ljude učiniti sretnijima. Razlikuje se od ostalih grana psihologije po tome što je otvorenija prema ljudskim potencijalima i sposobnostima. Područje interesa pozitivne psihologije obuhvaća: pozitivna subjektivna iskustva, pozitivne individualne osobine te pozitivnu zajednicu. Pozitivne emocije poništavaju štetan utjecaj negativnih emocija, tako djeluju i na naše zdravlje te pomažu u situacijama suočavanja sa stresom. Nadalje, pozitivne emocije ubrzavaju oporavak i vraćaju tijelo na razinu fiziološkog funkcioniranja. Dobro raspoloženje povezano je i s postavljanjem viših ciljeva te učinkovitosti i upornosti u njihovom ostvarivanju. Psihološki faktori najviše utječu na zdravlje (imunitet) preko endokrinog sustava. Učinak negativnih emocija na zdravlje dobro je istražen, a tek su nedavno provedena istraživanja koja dokazuju i važnu ulogu pozitivnih emocija na naše zdravlje. Emocije straha, tjeskobe i razočaranja često prethode tjelesnim bolestima, dok zadovoljstvo, ponos i uzbuđenje utječu na smanjenje razine proupalnog citokina IL-6 i tako pozitivno utječu na zdravlje (imunitet). Optimizam je faktor visoke povezanosti sa srećom i životnim zadovoljstvom. Predstavlja način razmišljanja, a ne trajnu osobinu. Studije provedene o optimizmu pokazuju kako ljudi koji misle optimistično prijavljuju manje simptoma depresije, produktivniji su na poslu te imaju bolje fizičko zdravlje od ljudi čiji je način razmišljanja pesimističan. Način razmišljanja, tj. sadržaj misli utječe na emocije, a nad sadržajem misli imamo veću kontrolu nego nad emocijama. Nada predstavlja „zaštitu“ od samoponižavajućih misli, zato je bitna značajka psihičkog zdravlja. Odnosi i podrška bitan su izvor nade za pacijenta. Motivacija predstavlja put prema promjeni načina razmišljanja, ponašanja i osjećaja. Istraživanja pokazuju kako je unutarnja motivacija učinkovitija i trajnija nego vanjska. Fizioterapeut ima motivacijsku ulogu prema pacijentima. Ispitivanje, aktivno slušanje i informiranje pacijenta, temeljne su komunikacijske vještine fizioterapeuta. Nadalje, timski rad je ono što terapeutu pruža motivaciju te stvara osjećaj pripadnosti i daje veću predanost radu. Zadovoljstvo poslom povezano je sa životnim zadovoljstvom, ali i mentalnim zdravljem. Doživljavanjem pozitivnih emocija na poslu, zaposlenici najbolje savladavaju izazove donose bolje odluke, te su produktivniji. Kada posao postane poziv, više nije svakodnevna rutina, nego nešto što doprinosi svrsi i smislu života.