Višestruke teškoće u razvoju podrazumijevaju dvije ili više teškoća u koje se ubraja bilo koja kombinacija težih teškoća, međusobne kombinacije lakših teškoća ili bilo koja lakša teškoća u kombinaciji s lakim intelektualnim teškoćama. Posljednjih godina bilježi se veliki porast djece s višestrukim teškoćama u razvoju. Veliki segment unutar tih odstupanja zauzima cerebralna paraliza s pripadajućim odstupanjima (kognitivna, vidna, slušna, govorna, gastrointestinalna, respiratorna, senzorna, itd.). Fizioterapijski proces kod djece s višestrukim teškoćama u razvoju treba započeti u što ranijoj životnoj dobi zbog veće plastičnosti mozga, prilagođen svakom djetetu kroz individualni pristup stalno evaluiran i nadopunjavan u skladu s pozitivnim promjenama unutar senzomotornog razvoja djeteta. Fizioterapijski proces se temelji na holističkom pristupu, djetetovim motoričkim i pridruženim problemima, težnji prema normalnom pokretu i uključivanje djeteta u što više aktivnosti svakodnevnog života. Fizioterapijska procjena uglavnom se bazira na procjeni motoričkih sposobnosti, dok se osteopatska procjena osim motoričkih sposobnosti bazira na procjeni općeg vitaliteta sustava, uz moguće korištenje testova koji se koriste u fizioterapijskoj procjeni. Osteopatija kao na tijelo orijentiran koncept otvara mogućnost suradnje s fizioterapijom. Osteopatija zauzima sve značajnije mjesto u (re)habilitaciji djece s višestrukim teškoćama u razvoju. Pretraživanjem baze podataka dolazi se do spoznaje o osteopatskim tretmanima i o njihovim rezultatima u radu s djecom s višestrukim teškoćama u razvoju. Osteopatski tretmani podupiru fizioterapijske koncepte koji djeluju na poboljšanje grubih motoričkih funkcija, ali se također primjenjuju i kod pripadajućih teškoća kao što su teškoće sisanja, gutanja i hranjenja, poremećaja senzorne integracije,respiratornih problema te gastrointestinalnih poremećaja.