Tema ovog završnog rada je sportske igre kod djece s teškoćama u razvoju. Postoje razni oblici teškoća u razvoju, neki su oblici urođeni, a neki su nastali nakon poroda. To su djeca sa oštećenjem sluha, vida, poremećajima u učenju, ponašanju, duševnim poremećajima, neurološkim poremećajima, te poremećajima samog lokomotornog sustava. Sportske igre imaju puno pozitivnih učinaka, kao što su poboljšanje tjelesnog zdravlja, povećanje kondicije, poboljšavanje psihičkog i duševnog zdravlja, razvoj kognitivnih i socijalnih sposobnosti. Djeca sa teškoćama u razvoju se slabije snalaze u svakodnevnim aktivnostima, te im je potrebna dodatna pomoć kako bi mogla uspješno prelaziti prepreke koje imaju svakodnevno. Zbog toga je od velike važnosti individualan pristup. Izbor tjelesnih aktivnosti ovisi o stupnju oštećenja, odnosno o razini invaliditeta. Nerijetko zbog sjedilačkog načina života djece sa teškoćama u razvoju dolazi do popratnih bolesti i anomalija, kao što su pretilost, problemi s kontrolom mjehura, srčano – žilni problemi, kardiorespiratorni problemi te metabolički problemi. Cilj bavljenja sportskim aktivnostima je sprečavanje nastanka kroničnih bolesti te održavanje optimalnih funkcija. Uloga fizioterapeuta je habilitacija i rehabilitacija djece, te olakšavanje integracije u društvo. Fizioterapeut radi na poboljšavanju motoričkih sposobnosti, olakšavanju samoaktualizacije djeteta te uči i usmjerava kako pravilno izvoditi tehničke elemente određenih igara. Također, kroz tjelesnu aktivnost, priprema djecu za samostalan život. Učenje osnovnih vještina koje su potrebne u svakodnevnom životu, kao što su jelo, odijevanje, odlazak na toalet, je isto važna uloga fizioterapeuta. Postoje različiti testovi kojima se prema dobi, spolu i tipu invaliditeta mjere određene vještine i sposobnosti djeteta. Tako se primjerice testiraju voljni pokreti (hvatanje, puzanje, sjedenje), refleksi, posturalne reakcije i bazični pokreti. Djeca u sportskim igrama mogu sudjelovati rekreativno i profesionalno. Neke od sportskih igara u kojima sudjeluju djeca s teškoćama u razvoju su: skijaško trčanje, terapijsko jahanje, tenis, plivanje, atletika, boćanje, biciklizam, jedrenje, streljaštvo, stolni tenis, sjedeća odbojka, ragbi, judo i hokej. Postoje određene aktivnosti koje su tipične za svaki osjetilni sustav. Za razvoj djeteta potrebno je uključivanje, odnosno interakcija više senzornih sustava.