Košarka je kompleksan sport koji obuhvaća stalni kontakt između igrača, nagle promjene smjera kretanja, brojne skokove i doskoke, pivotiranja i izmjene akceleracije i deceleracije. Svi navedeni elementi košarkaške igre dovode do čestih ozljeda igrača. Najčešće zahvaćeni ozljedama su donji ekstremiteti te čine čak 60% svih košarkaških ozljeda. U ovom radu, cilj je prikazati dvije najčešće ozljede donjeg ekstremiteta te objasniti uzroke i mehanizme njihovog nastanka, kao i fizioterapijski proces, rehabilitaciju i prevenciju istih u svrhu boljeg razumijevanja ozljeda i sprječavanja njihovog nastanka. Prema literaturi i dosadašnjim istraživanjima, najčešće ozljede su ozljeda prednjeg križnog ligamenta i distorzija gležnja. Ozljeda prednjeg križnog ligamenta podrazumijeva istegnuće ligamenta, djelomičnu ili potpunu rupturu. Potpuna ruptura ligamenta najčešće nastaje ne kontaktnim mehanizmom prilikom doskoka ili pri nagloj promjeni smjera kretanja dok je stopalo fiksirano na podlozi. Liječenje rupture prednjeg križnog ligamenta kod mladih ljudi i aktivnih sportaša najčešće je operacija kod koje se radi rekonstrukcija ozlijeđenog ligamenta. Ozljeda gležnja najčešća je ozljeda u košarci, a 85% svih ozljeda gležnja su distorzije ili uganuća zgloba. Distorzija podrazumijeva istegnuće ligamenta, djelomičnu rupturu te potpunu rupturu ligamenata gležnja. Inverzijsko uganuće u košarci najčešće nastaje tijekom nepravilnog doskoka, kretanja ili pada na gležanj. Everzijsko uganuće je rjeđe, a do takve ozljede obično dolazi trčanjem ili skakanjem na neravnim površinama. Do visoke distorzije gležnja dolazi djelovanjem sile vanjske rotacije stopala na tibiju. Liječenje i rehabilitacija distorzije gležnja uglavnom je konzervativno, a ponekad može biti operativno ovisno o stupnju ozljede. Kod obje ozljede naglasak je na provođenje prevencijskih programa koji obuhvaćaju vježbe mobilnosti, jačanja, vježbe zagrijavanja i vježbe propriocepcije.