Suvremeno doba bilježi sve veći porast svjetskog stanovništva. Očekivani životni vijek konstantno je na uzlaznoj putanji što rezultira povećanjem udjela starog stanovništva te proporcionalno tome raste i učestalost obolijevanja od tumorskih bolesti koje su jedna od vodećih uzroka smrti u svijetu, osobito razvijenim zemljama te zemljama u razvoju. Prevencija i dijagnostika tumora u ranoj fazi višestruko povećavaju mogućnost izlječenja i jedna od vrlo važnih uloga zdravstvenih radnika je educirati, informirati te podići razinu svijesti o prevenciji i pravovremenom otkrivanju tumorskih bolesti. Prevenciju dijelimo na primarnu i sekundarnu. Osnovne metode liječenja tumora su kirurško liječenje, radioterapija (zračenje) i kemoterapija. Navedena liječenja mogu ostaviti negativne posljedice kao što su narušena funkcionalnost uništavanje nekih zdravih tkiva, kožna oštećenja, gubitak kose, mučnina, povraćanje i stvaranje limfnog edema. Uloga fizioterapije u onkološkom liječenju je postupcima za smanjenje boli, umora, limfnog edema i drugih negativnih posljedica liječenja, korigirati narušenu posturu te ojačati oslabljenu muskulaturu. Time će doprinijeti postizanju kvalitete života oboljelima i liječenima od onkoloških bolesti. Fizioterapijski proces započinje subjektivnim i objektivnim pregledom te fizioterapijskom procjenom. Ovisno o rezultatima pregleda i procjene slijedi postavljanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva te se može krenuti sa procesom rehabilitacije. Rehabilitacija uključuje postupke za povratak funkcija putem fizikalnih postupaka, terapijskih vježbi, terapijskih koncepata, terapijskih metoda i manualnih tehnika te tako omogućuje unaprjeđenje kvalitete života liječenih. Fizioterapijski postupci razlikuju se ovisno o lokalizaciji i vrsti tumora. Iako je u prvom planu liječenje posljedica nastalih liječenjem tumora, fizioterapeut također ima obavezu pružiti pomoć oboljelima i njihovim obiteljima pri suočavanju i prihvaćanju bolesti. Cilj je rada kroz pregled dostupne literature prikazati važnost fizioterapije i fizioterapeuta u uklanjanju štetnih posljedica liječenja onkoloških bolesnika te kroz fizioterapijsku procjenu i intervenciju postizanje optimalne kvalitete života oboljelih osoba. Tijekom svih faza liječenja izrazito je važna empatija i emocionalna podrška bolesniku od stane fizioterapeuta i ostalog medicinskog osoblja. Ona pacijentu i članovima njegove obitelji pruža osjećaj sigurnosti i otvorenog odnosa između bolesnika i zdravstvenog djelatnika.