Starenje izaziva razne promjene u ljudskom organizmu i organskim sustavima, pa tako i u probavnom sustavu. Optimalno funkcioniranje probavnog sustava nužno je za nesmetan tijek starenja. Ako se u starost umiješa određena teškoća, dolazi do slabljenja samostalnog funkcioniranja. Tema ovoga rada su osobe starije životne dobi koje imaju disfagiju. Disfagija je poremećaj probavnog sustava koji uvelike otežava starijim osobama da samostalno obavljaju aktivnost hranjenja. Aktivna intervencija kod klijenata s disfagijom, uključujući pažljivo planirane tehnike rehabilitacije, rezultira povratkom klijentove vještine hranjenja te ubrzava proces oporavka i povećava klijentovu kvalitetu života. Problemi s gutanjem mogu se javiti u bilo kojoj dobi, ali su češći kod starijih odraslih osoba. Mnoge osobe starije životne dobi imaju više tjelesnih, senzornih i kognitivnih poremećaja koji otežavaju gutanje i hranjenje. Postupak procjenjivanja i liječenja starije osobe s disfagijom zahtijeva temeljito znanje iz anatomije i fiziologije normalnih mehanizama uključenih u hranjenje i gutanje, kao i znanje o učincima procesa starenja na hranjenje i gutanje. Osobe starije životne dobi s disfagijom imaju učestalije upale dišnih putova, slabiji imunitet te često dolazi do pothranjenosti i dehidracije što uvelike ugrožava kvalitetu njihova života. Često se javlja problem neprepoznavanja disfagije kod osoba starije životne dobi što rezultira izostankom liječenja samog problema [1]. Radnoterapijski proces bazira se na inicijalnim procjenama klijenta (kako bi se uvidjelo opće stanje u kojemu se klijent nalazi), planiranju intervencije te provođenju intervencije (intervencija se planira zajedno s klijentovim skrbnicima kako bi što lakše razumjeli situaciju u kojoj se osoba nalazi te kako bi mu, ako je to potrebno, mogli pružiti pravilnu pomoć). Nakon intervencije radni terapeuti s klijentom provode evaluaciju kako bi mogli usporediti rezultate inicijalne i finalne procjene [2]. Područja koja radni terapeuti procjenjuju u radnoj terapiji su klijentove okupacije, sposobnosti te okolina u kojoj se klijent nalazi. Prisustvom određenog poremećaja ta područja mogu biti narušena te se moraju kompenzirati novonastali gubitci ili uvesti određena pomagala kako bi osoba ponovno mogla što optimalnije funkcionirati. Radni terapeut, nakon provedenih procjena s klijentom i tijekom pregleda dobivenih rezultata, radi na provođenju terapije. Terapija uključuje primjenu prilagođenog pribora za jelo, prilagodbu klijentove okoline u kojoj se priprema i konzumira hrana, pravilno pozicioniranje tijekom obavljanja aktivnosti te mnoge druge o kojima će se više govoriti kroz sam rad [2].