U zadnjih nekoliko desetljeća kako se poboljšao način liječenja, imamo sve više osoba koje su imale malignu bolest u mlađoj dobi. Zbog toksičnosti liječenja i raznih posljedica koje ostavlja liječenje na organizam djeteta većina će imati određene fizičke i psihološke posljedice. U radu se prikazuju psihološke poteškoće kod djece i mladih oboljelih, a potom izliječenih od malignih bolesti. Polazi od osnovnih značajki bolesti, kao što su njezine karakteristike, učestalost, fizičke posljedice i slično, a potom uključuje psihološke posljedice koje proizlaze iz njezine naravi, a to je prije svega težak proces liječenja i fizičke posljedice koje ostavlja na pojedinca. Cilj rada je opisati psihološke posljedice koje ostavlja liječenje od malignih bolesti kod djece i mladih, a u svrhu odgovora na neka od ključnih pitanja: Što nakon liječenja? Treba li pažnju isključivo usmjeriti na izlječenje bolesti ili je jednaka pažnja potrebna i ključna u procesu inkluzije pojedinca u društvo i vraćanja u svakodnevne aktivnosti i rutine? Pruža li struka podršku pojedincima izliječenima od malignih bolesti u razdoblju tranzicije i inkluzije u društvo? Uočilo se kako postoje četiri faze kroz koje pojedinac na psihološkom planu prolazi za vrijeme liječenja i izlječenja. Prve dvije faze vremenski su vezane za period dok je pojedinac bolestan, a druge dvije na život nakon izliječenja. U radu se daje i prikaz uloge radnog terapeuta kao dio onkološkog tima, te glavnih obilježja radno-terapijske procjene i intervencije u ovom području..