Svjetska zdravstvena organizacija definira pojam prijevremenog porođaja kao završetak trudnoće prije navršenih 37. tjedana. Donja granica gestacijske dobi različito je prihvaćena (npr. u Americi od 20. tjedna trudnoće), a današnja saznanja pomiču tu granicu na ≥ 22 tjedana i/ili porođajnu masu ≥ 500 g prema većini stručnih preporuka. Učestalost prijevremenog porođaja nije značajno smanjena posljednja četiri desetljeća i iznosi od 5 do 15%. Prijevremeni porođaj vodeći je uzrok neonatalnog mortaliteta i morbiditeta, te uzrokuje 75% neonatalne smrti i 50% dugoročnih neuroloških posljedica te ostalih dugoročnih oštećenja. Rizični čimbenici prijevremenog poroda dijelom poznati, no nažalost, veliki dio (40-50%) još uvijek predstavljaju određene nepoznanice. Na smanjenje učestalosti prijevremenog poroda značajan utjecaj predstavlja rano otkriće uzročnih i rizičnih čimbenika prijevremenog poroda, nadzor trudnice i napredovanja trudnoće, postavljanje pravovremene dijagnoze, procjena stanja fetusa te rana primjena terapije koja produžuje trudnoću i smanjuje moguće komplikacije od strane majke i djeteta. Zbrinjavanje trudnica kod prijevremenog poroda je vrlo kompleksno. Iznimno je bitna uloga medicinskih sestara odnosno njihov odnos prema pacijentici jer one provode veliku većinu vremena u neposrednoj blizini i kontaktu s pacijenticom. U ovom završnom radu prikazati će se čimbenici rizika, najčešći uzroci, postavljanje dijagnoze te liječenje prijevremenog porođaja. Ujedno će se prikazati moguće komplikacije i posljedice, načini prevencije prijevremenog poroda te važnost sestrinske skrbi u prevenciji i nadzoru visokorizičnih trudnica.