Porodna trauma definira se kao oštećenje tjelesne funkcije ili strukture novorođenčeta zbog stanja koje se dogodilo prilikom rođenja. Te ozljede uključuju širok raspon od manjih do većih ozljeda koje mogu nastati uslijed različitih mehaničkih sila tijekom porođaja. Porodne ozljede razlikuju se od prirođenih oštećenja ili malformacija. Stope porođajnih trauma konstantno opadaju tijekom posljednjih nekoliko desetljeća zbog usavršavanja tehnika poroda i sve veće upotrebe carskog reza u slučaju distocije ili teških vaginalnih porođaja. Zbrinjavanje djeteta s porođajnom traumom treba započeti odmah u rađaonici neposredno nakon Apgar procjene. Čimbenici rizika povezani s prirođenom traumom mogu se grupirati u one koji se odnose na fetus, trudnoću, majku ili jatrogene čimbenike. Dok se učestalost nekih porođajnih trauma nije bitnije mijenjala (npr. prijelom klavikule, pareza pleksus brahijalisa, kefalhematom, laceracije mekih česti porodnog kanala...), neke su se ozljede prorijedile (ruptura simfize, ruptura tentorija/falksa...). Porođajne traume mogu biti blage i prolazne, ali one mogu biti i trajne i tragične sa smrtnim ishodom ili invaliditetom. Posljedice medicinske, pravne i financijske prirode važne su za samo novorođenče, njihove roditelje, medicinske djelatnike, lokalnu zajednicu i cijelo društvo. Porođajnim traumama osobito su izložena nedonošena i prenošena djeca, zatim velika djeca zbog disproporcije s porođajnim kanalom i djeca koja se rađaju u kompliciranom porođaju. Zbrinjavanje novorođenčeta i prognoze novorođenčadi s porođajnim ozljedama uvelike ovise o vrsti i težini ozljede. Uobičajene porođajne traume najčešće uključuju glavu, vrat i ramena. Ostala manje uobičajena mjesta uključuju lice, abdomen i donje udove. Klasičan pregled novorođenčeta neposredno nakon poroda uključuje: utvrđivanje disanja djeteta, frekvencije rada srca, boje kože, tonusa i refleksa, a sve se zajedno naziva Apgar indeksa, odnosno bodovni sustav. Taj sustav procjenjuje vitalnost novorođenčeta koji se određuje 1. i 5. min. nakon poroda. Osim Apgar indeksa, novorođenčad treba pregledati tražeći vidljive anomalije i druge važne abnormalnosti poput srčanih šumova. Posljednjih desetljeća svjedoči se brzoj ekspanziji u razvoju i primjeni niza postupaka čija je svrha započeti, pojačati, ubrzati, regulirati ili nadzirati fiziološki proces porođaja, s ciljem poboljšanja ishoda za majke i novorođenčad, a ponekad i s ciljem racionalizacije radnih procesa prilikom porođaja u medicinskoj ustanovi. Zbrinjavanje djeteta s porodnom traumom u početku zahtijeva vještog opstetričara, a kasnije i cijeli porodnički tim. Zdravstvena njega, koju provodi medicinska sestra, temelji se na individualnoj procjeni djeteta, a čine ju specifični postupci usmjereni prema djetetu i roditeljima.