Rak dojke je najčešći tumor u žena i veliki javnozdravstveni problem razvijenih zemalja, u Hrvatskoj je vodeći uzrok smrti. Oko 10% svih zloćudnih tumora otpada na tumore dojke, odnosno isti čine oko 25% svih zloćudnih tumora u žena. Od karcinoma dojke mogu oboljeti i muškarci. Karcinom dojke je prisutan u svim dobnim skupinama, no najveću smrtnost imaju žene od 40. do 59. godine. Incidencija raka dojke je u porastu, ali činjenica koja nas veseli je niži mortalitet što možemo pripisati novim („pametnim“) lijekovima i screening program ranog otkrivanja raka dojke. Dojka je parna žlijezda koja se sastoji od žlijezda masnog i vezivnog tkiva. Razvoj dojke se nastavlja nakon rođenja dok najintenzivniji razvoj i sazrijevanje dojke se događa tijekom puberteta. Žljezdano tkivo čine mliječne žlijezde i mliječni kanali. Etiologija nastanka raka dojke je nepoznata. Rizični čimbenici na koje možemo utjecati su: alkohol, debljina, fizička aktivnost, prehrana, kasni prvi porođaj, ne dojenje, a na koje ne možemo utjecati su: dob, nasljedni faktori, prethodne bolesti dojke, zračenje prsnog koša, menstrualni ciklus, struktura dojki, nasljedni faktor. Kao i kod svake bolesti tako i kod karcinoma dojke bitno je rano otkrivanje bolesti. Neki simptomi se mogu uočiti i pomoću samo pregleda, kao što je kvržica, promjene na bradavica, krvavi iscjedak te slično. Ako žena uoči bilo koji simptom koji govori da se radi o karcinomu dojke bitno je da se odmah javi liječniku kako bi se dijagnoza potvrdila. Za postavljanje konačne dijagnoze koriste se dodatne metode poput: mamografije, ultrazvuka, magnetske rezonance, biopsije i punkcije. Liječenje ranog karcinoma dojke podrazumijeva primjenu lokalnih postupaka na dojci i regionalnim limfnim čvorovima (operacija i zračenje), te sistemsko liječenje (kemoterapija, imunoterapija i hormonska terapija). U liječenju uznapredovalog (metastatskog) karcinoma dojke primjenjuje sistemsko liječenje (kemoterapija, imunoterapija i hormonska terapija), zračenje, a nerijetko operativni zahvat. Za svaku oboljelu ženu planira individualni plan zdravstvene njege. Medicinska sestra ima veliku ulogu u preoperativnoj i postoperativnoj skrbi. Zadaća medicinske sestre je pripremiti bolesnicu psihološki za primjenu kemoterapije i radioterapije, objasniti joj mogućnost nastajanja nuspojava, te postupke koji će smanjiti i ublažiti moguće komplikacije. Nastoji smanjiti anksioznost i strah, te i na taj način poboljšava prognozu bolesti i ishod liječenja. U liječenje bi trebalo uključiti i obitelj jer je ona velika podrška bolesnici. Kada bi se žene više educirale o simptomima, rizičnim čimbenicima i prevenciji bio bi manji postotak smrtnosti.