Skolioza je trodimenzionalna deformacija kralježnice, koja uključuje lateralnu zakrivljenost kralježnice veću od 10. Skolioza je najčešće popraćena s boli u donjem dijelu leđa, osjećajem zakočenosti, zamorom muskulature, kao i smanjenim respiratornim kapacitetom uz subjektivan osjećaj nedostatka zraka ili otežanim disanjem. Skolioze se dijele na; funkcionalne skolioze, strukturalne i kongenitalne. Funkcionalne skolioze nastaju radi mišićnog spazma koji se može javiti radi ozljede kralježnice ili razlike u dužini nogu, dok su strukturalne skolioze najčešće idiopatske etiologije. Rano prepoznavanje skolioze, ali i njezina pravilna procjena igraju važnu ulogu u uspješnosti njezinog tretiranja. Kako bi procjena skolioza i drugih deformiteta kralježnice mogla biti što točnija i objektivnija potrebno je poznavati anatomiju lokomotornog sustava, način na koji se kralježnica pokreće, koje sve strukture imaju svoju pasivnu ili aktivnu ulogu u njezinom pokretanju, te patofiziologiju nastanka deformiteta kralježnice. Zlatni standard u procjeni skolioza je radiološka obrada, odnosno, snimanje rendgenskih snimaka kralježnice i mjerenje Cobbov-a kuta. Cobbov kut, uz druge parametre daje informaciju o stupnju zakrivljenosti kralježnice, što je od velike kliničke značajnosti, ponajviše radi toga jer se po Cobbov-om kutu određuje daljnji tijek terapije. Procjena skolioze, uz slikovne metode obavlja se i putem izvođenja kliničkih testova (The Adams foward bend test, Plumb line test, Posterior Trunk Symetry Index) vizualne inspekcije, procjene asimetrija, fotogrametrije, mjerenja mobilnosti kralježnice i prsnog koša te testova za subjektivnu percepciju deformiteta i kvalitetu života. Prilikom fizioterapijske procjene skolioze potrebno je uzeti u obzir i kapacitet pluća koji može biti narušen radi deformiteta prsnog koša. Današnja tehnologija omogućava fizioterapeutima korištenje odgovarajuće tehnologije za procjenu skolioza koja je ne-ionizirajuća, lagana i brza, ali najčešće zapostavljena od strane naše struke. Klinički testovi, upitnici i indeksi za bodovanje deformiteta, bili oni subjektivni ili objektivni daju važne informacije za evaluaciju početnog deformiteta, ali i za praćenje uspješnosti fizioterapeutskog tretmana te bi samim time trebali biti sastavni dio svakog rehabilitacijskog procesa.