Sigurnost bolesnika predstavlja zakonski propisan čimbenik kvalitete zdravstvenog sustava. Sigurnost pacijenata Svjetska zdravstvena organizacija definira kao „prevenciju, otklanjanje i unaprjeđenje zaštite od neželjenih događaja tijekom procesa zdravstvene skrbi“. Visok rizik za pad je stanje u kojem je povećan rizik za pad uslijed međudjelovanja osobitosti bolesnika i okoline. Pad se prema definicije Svjetske zdravstvene organizacije definira kao posljedica slučajnog odmaranja na podu s nemogućnošću ustajanja, a događa se pod okolnostima na koje utječu mnogi faktori koji djeluju na stabilnost. U ustanovama koje osiguravaju zdravstvenu skrb, sigurnost bolesnika predstavlja način na koji se bolesnici i osoblje štite od pogrešaka, ozljeda, nesreća i infekcija. Većinu neželjenih događaja čine padovi pacijenata. Pad bolesnika u bolničkoj ustanovi spada u neželjene događaje te je jedan od pokazatelja sigurnosti bolesnika i indikator kvalitete u sustavu. Otprilike trećina padova uzrokuje neki oblik ozljede bolesnika te direktno pridonosi smanjenju kvalitete zdravstvene skrbi uz različite psihofizičke poteškoće. Provođenje prevencije pada pacijenata dužnost je svih zdravstvenih djelatnika, a posebno medicinskih sestara i tehničara. Jedan od alata za pomoć pri procjeni rizika od pada jesu standardizirane skale koje se primjenjuju u tu svrhu. Najčešće je korištena Morseova skala. Rezultat skale je numerička vrijednost kojom se kod bolesnika procjenjuje rizik od pada (nizak, srednji, visok) te se u skladu s time provode odgovarajuće preventivne mjere. Danas se provode mnogobrojne intervencije na svim razinama zdravstvene skrbi s ciljem prevencije pada kod najugroženijih skupina. Najisplativija je primarna preventiva koja se provodi kroz različite sustave obavještavanja, informiranja, motiviranja i educiranja na svim razinama zdravstvene zaštite. Medicinska sestra ima veliku ulogu u primarnoj prevenciji pada bolesnika koju provodi motiviranjem i educiranjem bolesnika. U prevenciju pada bolesnika moraju biti uključeni svi zdravstveni djelatnici, a posebice medicinske sestre/tehničari, liječnici i fizioterapeuti. S obzirom na to da medicinska sestra provodi najveći dio vremena u direktnom kontaktu s bolesnikom, njezina je dužnost procijeniti rizik od pada te poduzeti odgovarajuće mjere za njegovu prevenciju u skladu s njezinim kompetencijama.