Ciroza je kronična bolest jetre karakterizirana fibrozom i konverzijom normalne jetrene građe u strukturno abnormalne nodule koji su izgubili normalnu lobularnu organizaciju. Može biti udružena sa zatajenjem funkcije hepatocita i ometanjem jetrenog krvotoka što rezultira žuticom, portalnom hipertenzijom, ascitesom, encefalopatijom i na kraju zatajenjem jetre. Glavne komplikacije ciroze jetre su: portalna hipertenzija, ascites, spontani bakterijski peritonitis, hepatorenalni sindrom, koagulopatija, portalna encefalopatija te primarni karcinom jetre. Gradijent portalnog tlaka procjenjuje se prema njegovom ekvivalentu, gradijentu jetrenog venskog tlaka. Radi rasterećenja, posljedično se razvija kolateralni krvotok kojim se krv usmjerava iz portalnog u sistemni krvotok zaobilazeći jetru. Tako nastaju varikoziteti vena, portalna hipertenzivna gastropatija, splenomegalija s razvojem hipersplenizma, ascites te hepatalna encefalopatija. Varikoziteti se pojavljuju na više mjesta u probavnom sustavu, a klinički su najvažniji varikoziteti jednjaka, želuca i rektuma (hemoroidi) zbog mogućnosti krvarenja koje može vitalno ugroziti pacijenta. Krvarenje iz varikoziteta jednjaka i gornjeg dijela želuca od svih krvarenja iz probavnog sustava na drugom je mjestu po učestalosti, a na prvom po smrtnosti. Na krvarenje treba posumnjati ako bolesnik ima cirozu jetre, povraća svježu krv i ima melenu. Stopa smrtnosti kod prvog krvarenja je visoka, iznosi 30-50%.Najčešći razlog nastanka varikoziteta jednjaka je ciroza jetre sa svojim komplikacijama. Medicinska sestra psihički i fizički priprema pacijenta za izvođenje EGDS-a. Pri prvom pristupu pacijentu medicinska sestra procjenjuje stanje svijesti kod pacijenta. Ukoliko je pacijent svjestan, medicinska sestra mu objasni kako se izvodi pretraga, kao i njenu svrhu, odnosno medicinska sestra pacijentu pojasni da će liječnik uvesti gastroskop kako bi se otkrilo mjesto krvarenja i pokušalo zaustaviti krvarenje. Sestrinska procjena i prepoznavanje komplikacija krvarenja odnosi se na pravovremeno uočavanje simptoma i znakova hipovolemijskog šoka. Nadzor i procjena od izuzetne su važnosti kako bi se postigla kvalitetna i kontinuirana zdravstvena njega kod kritično bolesnog pacijenta. Pravovremeno uočavanje pogoršanja stanja pacijenta i poduzimanje odgovarajućih intervencija od strane medicinske sestre i liječnika utječe na kliničke ishode pacijenta. Jednako tako važno je isto dokumentirati u sestrinskoj dokumentaciji kao dokaz prepoznatog stanja i poduzetih intervencija.