U skupini kroničnih upalnih bolesti crijeva (IBD, eng.Inflammatory bowel diseases“) razlikuju se primarno dva glavna fenotipa: ulcerozni kolitis (lat."colitis ulcerosa") i Crohnova bolest (lat."Morbus Crohn"). Incidencija IBD u pedijatrijskoj populaciji je zadnjih desetak godina u značajnom porastu. IBD su često povezane i sa značajnim prehrambenim poremećajima: malnutricija kao posljedica malapsorpcije i maldigestije, deficit različitih nutrijenata, a kod pedijatrijskih bolesnika i zastoj rasta te spolnog sazrijevanja. Incidencija i prevalencija ovih bolesti, posebice Crohnove bolesti svakodnevno raste. Etiologija nije jasna, a najvjerojatnije se radi o imunološki posredovanoj bolesti. Na IBD treba posumnjati kod djece s učestalim stolicama koje traju duže od 6 tjedana, često udružene s bolovima u trbuhu, gubitkom na tjelesnoj masi, zastojem u rastu ili febrilitetom nepoznate etiologije. Sumnja na bolest se postavlja na osnovi kliničke slike, fizikalnog pregleda, laboratorijskih pretraga, a dokazuje se endoskopskim, rendgenološkim i histološkim pregledom sluznice crijeva. Cilj terapije je indukcija remisije, sprječavanje relapsa, poboljšanje nutricijskog statusa, te osiguranje normalnog rasta i razvoja djeteta. S obzirom da je etiologija nepoznata, gore navedene ciljeve postižemo različitim lijekovima, što ovisi o težini bolesti, te u slučaju komplikacija i kirurškim liječenjem. Medicinska sestra ima izrazito važnu ulogu u cjelokupnom procesu otkrivanja i liječenja bolesti.