Aneurizma abdominalne aorte, uz infarkt miokarda i moždani udar, ubraja se u najčešće bolesti krvnih žila. Kada je riječ o bolestima aorte koje zahtijevaju operativni zahvat najčešće se misli na aneurizmu - torakalnu, abdominalnu i/ili torakoabdominalnu. Aneurizma aorte je lokalizirano trajno proširenje aorte u kojoj je njen promjer širi za najmanje 50%. U većine bolesnika je asimptomatska i najčešće se otkriva kao slučajan nalaz pri ultrazvučnom pregledu abdomena koji je napravljen iz nekog drugog razloga. Javlja se kod populacije starije od 60 godina i većina ih se otkrije u muških bolesnika između 60. i 80. godine. Dijagnoza se postavlja ultrazvučnim pregledom, kompjuteriziranom tomografijom (CT) i magnetskom rezonancom (MR), te MR i CT angiografijom, digitalnom substrakcijskom angiografijom (DSA) i radiografijom. Liječenje aneurizme abdominalne aorte provodi se otvorenom operacijom i endovaskularnim liječenjem - endovaskularni popravak aneurizme (EVAR). Endovaskularno postavljanje stent-grafta uvedeno je u cilju izbjegavanja velikog abdominalnog kirurškog zahvata i smanjenja morbiditeta i mortaliteta te je ubrzo i postalo alternativa za liječenje aneurizme abdominalne aorte. Nakon operativnog zahvata bolesnik se smješta u jedinicu intenzivnog liječenja. Intenzivno liječenje podrazumijeva kontinuirano praćenje vitalnih funkcija, provođenje zdravstvene njege te promatranje i uočavanje promjena kod pacijenta. Kako bi bila osigurana adekvatna kvaliteta oporavka, u postoperativnom periodu je bitno kvalitetno provođenje procesa zdravstvene njege što uključuje odgovarajuće postavljanje cilja i provođenje intervencija. Kod postoperativne njege cilj je izbjeći postoperativne komplikacije ili komplikacije koje su nastale kao posljedica dugotrajnog ležanja. Medicinska sestra mora posjedovati određene vještine i znanja kako bi pacijentu pružila adekvatnu i kvalitetnu skrb, a i iz toga razloga je vrlo važna kontinuirana edukacija.