Onkologija kao dio medicine bavi se liječenjem tumorskih bolesti. Načini liječenja su kirurški, zračenjem te kemoterapijom. Posljedice liječenja mogu biti na funkciji, aktivnosti i ukupnoj kvaliteti života pacijenta. Fizioterapija se i danas smatra nepotrebnom u pojedinim kliničkim područjima, pa tako i u onkologiji. Pojam „tumora“ ljudi najčešće vežu samo uz pojmove „bol“ i „smrt“ što je glavni razlog smatranja da je fizioterapija nepotrebna kod osoba oboljelih od tumora. Neprisutnost fizioterapije kod liječenja onkoloških bolesnika je štetna zbog nemogućnosti pacijentovog napretka u fizičkom smislu te u aktivnostima svakodnevnog života i rekreativnim aktivnostima. U ovom radu prikazuju senačini liječenja pojedinih tumora s tim da su najčešći kirurški zahvati te posljedice koje nastaju nakon liječenja. Fizioterapijski postupci koji pomažu vraćanju funkcije, aktivnosti pacijenta te podizanju razine kvalitete njegovog života, čime se dokazuje da je prisutnost fizioterapije obvezna. Fizioterapijski postupci razlikuju se ovisno o tumoru. Glavni cilj ovog rada je prikazati važnost fizioterapije kod osoba oboljelih od tumorskih bolesti. Liječenje onkoloških pacijenata zahtjeva visoko educirani zdravstveni tim koji djeluje na principu transdisciplinarnosti ili interdisciplinarnosti. Fizioterapeut je vrlo važan član tima. Uz pomoć kirurga, medicinske sestre, logopeda, radnog terapeuta, psihoterapeuta dolazi do što uspješnijeg i bržeg oporavka pacijenta na svim razinama funkcioniranja. Fizioterapeut provodi stalnu procjenu pacijenta kako bi se interveniralo s prikladnim vještinama i znanjima samog fizioterapeuta. Iako se odnosi na liječenje samih posljedica nastalih liječenjem tumora, fizioterapija nudi i pomoć oboljelima i njihovim obiteljima pri razvijanju strategija suočavanja sa samom bolešću te stresom. Fizioterapeut je orijentiran na razvoj konstruktivnog pristupa pacijenta prema životu s bolešću koji s tim pozitivno utječe na vlastiti boljitak te povećanje kvalitete života. Najvažniji cilj fizioterapijske intervencije kod osoba oboljelih od tumora je povećanje kvalitete života pacijenta. Danas, napredak medicine i tehnologije donosi nove načine liječenja oboljelih pa tako i fizioterapeut usavršavanjem svojih znanja i vještina prati promjene i nastoji što kvalitetnije i brže povećavati kvalitetu života pacijenata. Posebna pažnja treba se posvetiti i palijativnoj njezi pacijenata. Iako su to osobe koje najčešće imaju najgoru prognozu bolesti, važno je pokazati i da one nisu zaboravljene. Palijativna njega zahtjeva istu fizioterapijsku intervenciju kao i u bolnicama. Osobama se mora pružiti briga, pokušaj dizanja razine kvalitete života, topla riječ pa tako i dostojanstvena smrt.