Sestrinska skrb bolesnika s neurotraumom zahtjeva specifična znanja i vještine medicinske sestre kako bi se učinila adekvatna procjena stanja bolesnika. Ozljede središnjeg živčanog sustava ne dopuštaju zanemarivanje zbog mogućnosti nepovratnog oštećenja neuroloških funkcija ili letalnog ishoda. Zbog specifičnosti središnjeg živčanog sustava bitno je poznavati neuroanatomiju kako bi se kod ozljeda pravilno postavila dijagnoza i napravila točna procjena prema vrsti ozljede i specifičnim znakovima i simptomima koji se pojavljuju kod određene vrste neurotraume. Kraniocerebralne ozljede uključuju ozljede oglavine, odnosno mekih tkiva glave, ozljede kostiju lubanje i ozljede mozga. Velika motoriziranost u cestovnom prometu i tehnološki napredak na radnim mjestima dovode do povećanja učestalosti traumatskih ozljeda mozga. U radu će biti prikazana epidemiologija i klasifikacija kraniocerebralnih ozljeda te moguće komplikacije. Prometne nesreće su najčešći uzrok ozljeda kralješnične moždine. Patofiziološke promjene u ozlijeđenoj kralješničnoj moždini događaju se unutar prva četiri sata nakon ozlijeđivanja. Zbog toga je bitna brza intervencija i skrb za bolesnika da se spriječe daljnja oštećenja. Kod neurotraumatološkog bolesnika, medicinska sestra provodi niz sestrinskih intervencija od kojih su: procjena neurološkog statusa, kontrola vitalnih funkcija, prevencija, rano prepoznavanje i interveniranje u slučaju komplikacija, rehabilitacije i planiranje otpusta. Medicinska sestra kao dio multidisciplinarnog tima ima veliku ulogu u skrbi bolesnika s neurotraumom i bolesniku pristupa individualno. Cilj je sestrinske skrbi kod bolesnika s neurotraumom postići najveću razinu u svim oblicima skrbi (psihološka, fizička, socijalna) kako bi se postigla visoka kvaliteta života bolesnika te njegova integracija u obitelj i zajednicu.