Briga za vlastito dijete jedna je od najvažnijih uloga svakog roditelja, međutim taj posao nije uvijek lagan, posebice ako se radi o neurorizičnom djetetu. U neurorizičnu djecu spadaju ona djeca koja su bila izložena prenatalnim, perinatalnim i/ili postnatalnim čimbenicima rizika. Manjak saznanja o ovoj tematici predstavlja izazove i profesionalcima unutar struke, a kamoli onima koji nisu imali priliku susresti se prije sa pojmom neurorizika. Ovim radom nastojalo se istražiti postoji li razlika u kvaliteti života roditelja neurorizične djece, u odnosu na roditelje zdrave djece, te kakva je povezanost s pojedinim socio-demografskim obilježjima roditelja. Istraživanje je provedeno na 283 roditelja, odnosno 130 roditelja neurorizične djece te 134 roditelja zdrave djece. Kao mjerni instrumenti korišteni su Indeks osobne dobrobiti za procjenu kvalitete života roditelja te Unicefova Skala roditeljskog stresa za procjenu razine stresa s kojom se suočavaju roditelji. Rezultati su pokazali kako postoji statistički značajna razlika u korist manje kvalitete života i veće razine stresa s kojom se suočavaju roditelji neurorizične djece u odnosu na roditelje zdrave djece, međutim istraživanje je pokazalo kako u pravilu, sociodemografski čimbenici nisu povezani s kvalitetom života i stresom roditelja. Kako bi podržali roditelje neurorizične djece, potrebno je educirati širu javnost o ovom problemu i pružiti veću podršku u sferi rada javnih institucija, ali i uskog kruga prijatelja i obitelji istih.