Politika inkluzije omogućila je uključivanje djece s najrazličitijim razvojnim teškoćama u redovni sustav obrazovanja, no nastavnicima često nedostaje odgovarajuća podrška kako bi se osigurala uspješna komunikacija i suradnja između nastavnika i učenika. U mnogim zemljama radni terapeuti imaju ključnu ulogu u prepoznavanju potreba učenika te pomažu prilikom izvršavanja svakodnevnim okupacija i sudjelovanju u istim te su potpora nastavnicima u prepoznavanju učenikovih potreba. Međutim, u našem obrazovnom sustavu nisu sistematizirani kao stručni suradnici u školama. Cilj ovoga istraživanja bio je ispitati učestalost ponašanja djece s teškoćama senzoričkog procesiranja i integracije s kojima se nastavnici susreću u svom svakodnevnom radu s učenicima te kako se suočavaju s uočenim teškoćama. Za potrebe istraživanja konstruiran je anketni upitnik na temelju kojega se saznalo da su osnovnoškolski nastavnici kod svojih učenika najčešće uočavali probleme s pažnjom, izvršavanjem zadatka i pisanjem te socijalno-emocionalnom kontrolom. Za većinu nastavnika takva ponašanja bila su izvor stresa i frustracije te su ih ometala u postizanju dobre nastavne atmosfere i nastavnih ciljeva. Rukopis, korištenje asisitivnih i adaptivnih metoda te razvoj socijalno-emocionalne samoregulacije, identificirana su područja u kojima bi nastavnicima bila potrebna daljnja podrška; što sugerira da bi radni terapeuti trebali biti dio stručnog kadra koji bi pružao podršku učenicima i nastavnicima u rješavanju razvojnih potreba učenika te kako bi pomogli u prilagodbi nastavnika za poučavanje djece s teškoćama senzoričkog procesiranja i integracije.