Moždani udar predstavlja drugi najčešći uzrok smrti u svijetu, a neuralne lezije kod osoba koje prežive moždani udar ostavljaju posljedice u motoričkom, senzoričkom i neuropsihološkom funkcioniranju. Svako oštećenje normalnih senzomotoričkih i neuropsiholoških funkcija nastoji se zamijeniti kompenzacijskim strategijama. U području kompenzacija naglašen je složeni odnos kompenzacija i adaptacije te odnos kompenzacijskih pokreta i normalnosti pokreta, te se kompenzacijske strategije dijele na poželjne, nepoželjne i dopuštene. Uzroci kompenzacija mogu biti motorički i nemotorički i najčešće se odnose na poremećaje ravnoteže, mlohavu i spastičnu parezu, asocirane reakcije, unilateralno zanemarivanje, apraksiju, poremećaje vida i osjeta te oštećenja izvršnih funkcija i emocionalne promjene. Naglašen je njihov utjecaj na izvođenje pokreta, funkcionalnih aktivnosti i funkcioniranje kod osoba sa moždanim udarom, te mogućnosti kompenzacijskih rješenja kod navedenih deficita. Kompenzacijske strategija primjenjuju se u području rehabilitacije balansa ili ravnoteže kroz aktivnosti sjedenja, stajanja, hoda i dizanja iz sjedećeg u stajaći položaj, te kao kompenzacijske i adaptacijske terapijske tehnike u području gornjih i donjih ekstremiteta i njihovih bazičnih funkcionalnih aktivnosti. Naglašena je uloga radnoterapijske profesije u rehabilitaciji osoba sa moždanim udarom i utjecaj koji radni terapeuti imaju u učenju i provođenju kompenzacijskih tehnika u radu sa klijentom. Pravilnom procjenom tijekom procesa rehabilitacije može se izbjeći štetnost kompenzacijske motorike i istovremeno unutar terapijskog procesa poticati benefite kompenzacijskih strategija pokretanja za pravilno i ekonomično kompenzacijsko pokretanje koje optimizira stupanj samostalnosti klijenta u izvođenju aktivnosti svakodnevnog života.