Imunoglobulini (Ig) su proteini koje proizvode plazma stanice. Imaju sposobnost prepoznavanja stranih tvari kao što su bakterije i virusi pa tako služe kao obrambene supstance koje stvara stimulirani imuno sustav. Proizvodnja Ig je glavna funkcija humoralnog imunog sustava a luči ih posebna vrsta stanica koje se zovu plazma stanice. U posteljici sisavaca otkriveno je pet glavnih izotipova Ig: IgA, IgD, IgE, IgG i IgM prema razlikama u njihovim aminokiselinskim slijedovima konstantne regije (Fc) teških lanaca. IgG je glavni Ig u krvi, limfi, cerebrospinalnoj i peritonealnoj tekućini relativne molekularne mase 160 kDa. Važna uloga IgG nalazi se u humoralnom imunološkom odgovoru. IgM čini 5-10% ukupnih Ig u serumu. Sastavljen je od pet bazičnih monomernih molekula IgM, molekularne mase 180 kDa za svakoga pojedinačno. Ig A je glavni Ig u intestinalnom, respiratornom i urogenitalnom traktu, suzama, mlijeku i slini, a sekretorni je IgA od velike važnosti u zaštiti organizma od napada mikroorganizama. IgE molekula se sastoji od para ĸ ili λ lakih lanaca i dva epsilon (ε) teška lanca pri čemu svaki teški lanac sadrži četiri konstantne regije. Molekularna masa iznosi 200 kDa a IgE posreduje u neposrednim hipersenzitivnim reakcijama te je u velikoj mjeri odgovoran za imunitet u invaziji parazitskih crva. Funkcija IgD do otkrića 1964. g bila je velika zagonetka na području imunologije. IgD je prisutan u gotovo svim živim vrstama, od riba koštunjača pa sve do čovjeka i ima vrlo važne imunološke funkcije. Možemo izdvojiti dva poremećaja koncentracije IgD: nedostatak mevalonat kinaze (MKD) ili „hiper IgD sindrom ponavljajuće vućice“ kao i multipli mijelom s monoklonskim IgD (IgD MM). MKD je autosomno recesivna bolest koja se očituje kao prirođena greška kemijskih procesa ljudskog organizma. Bolest je rijetka i nije zarazna. Često je popraćena sa povišenom koncentracijom IgD u krvi. Bolesnici s MKD te velikim brojem napada mogu imati mnogo promjena u svom obiteljskom i poslovnom životu. Moguća su višestruka kašnjenja na posao ili kod djece problemi u pohađanju nastave. Trudnoća, također, pozitvno djeluje na ishod bolesti zato što u to vrijeme dolazi do smanjena učestalosti napadaja. Vjerojatnost da će dijete oboliti od MKD iznimno je mala zato što su za ispoljavanje bolesti potrebna oba bolesna partnera. Osoba sa MKD i zdravi partner imat će zdravo dijete. Cijepljenje djeteta se preporučuje, čak i ako cjepivo izazove napade temperature. IgD MM je rijetka bolest koja obuhvaća 1-2% svih mijeloma. Često ga prate monoklonski slobodni laki lanci Ig i to λ tipa. Iako je odgovor na terapijske tretmane sličan kao i kod ostalih tipova multiplog mijeloma, medijan preživljavanja je mnogo kraći kod IgD MM. Svega 12–17 mjeseci.