Sažetak | Poremećaji govora (afazija, dizartrija) te čitanja, pisanja i računanja (aleksija, agrafija i akalkulija) najčešći su nemotorni simptomi moždanog udara. Kao posljedica navedenih simptoma, javljaju se složene komunikacijske potrebe. Ljudi su društvena bića i kao takvima komunikacija je nemjerljivo bitan aspekt svakodnevnog života. U Republici Hrvatskoj oko 53 000 osoba živi s nekim oblikom neurološkog deficitia kao posljedicom moždanog udara. Zbog toga je od iznimne važnosti pridati komunikacijskim teškoćama potrebni prostor u literaturi, edukaciji i praksi zdravstvenih djelatnika. Osim poremećaja govora, moždani udar kroz različite promjene i deficite utječe na sposobnost komunikacije. Kod mnogih su pacijenata prisutne prisutni neki od sljedećih simptoma; emocionalne promjene, perceptivne promjene, poremećaji pamćenja i koncentracije, promjene raspoloženja. Na rehabilitaciju afazije, kao komunikacijske teškoće, gleda se kroz terapijske ciljeve koji se odnose na povećanje komunikacije dosezanjem maksimalnog potencijala, uklanjanje barijera u adaptaciji, prihvaćanje razlika, podupiranje psihičkog zdravlja, podupiranje nezavisnosti, te na unaprjeđenje zdravlja i prevenciju bolesti. U rehabilitaciji komunikacijskih sposobnosti sudjeluje tim stručnjaka koji se najčešće sastoje od logopeda, fizioterapeuta, radnog terapeuta, rehabilitatora te ostalih stručnjaka. Središnje mjesto u rehabilitacijskom timu zauzima pacijent sa svojom obitelji. Najučinkovitiji način uspostavljanja funkcionalne komunikacije kod osoba sa složenim komunikacijskim potrebama jest kroz usklađeno djelovanje svih članova tima. Svaki pojedini stručnjak mora biti prepoznat kao specifični i neizostavni član tima u planiranju intervencije. U savladavanju složenih komunikacijskih potreba nakon moždanog udara, sve se češće koristi alternativna i augmentativna komunikacija (AAC), kao skupina sastavnica koja uključuje: simbole, pomagala, strategije i tehnike koje korisnici rabe s ciljem jačanja komunikacije. Alternativna i augmentativna komunikacija koristi se sredstvima asistivne tehnologije, koja je podijeljena na visokotehnološka i niskotehnološka sredstva. Pojam niskotehnoloških sredstava odnosi se na sva pomagala koja se koriste bez upotrebe električne energije. Visokotehnološka sredstva uključuju sofisticirane električne uređaje za komunikaciju s mogućnošću pohrane velike količine podataka i mobilne aplikacije, ali i jednostavne mehaničke uređaje koji proizvode govor reproduciranjem snimljenih poruka i dostupni su većem broju korisnika. Za korištenje alternativne i augmentativne komunikacije potrebno je ovladati potrebnim kompetencijama i psihološkim aspektima. |