Neglect označava neuspjeh primanja informacija i reagiranja na senzorne podražaje nakon jednostranog oštećenja ili lezije mozga, a svaki pacijent ima individualnu kliničku sliku. Kod pacijenata sa neglectom dolazi do deficita pažnje i svijesti jedne strane tijela, i poremećaja različitih dimenzija tjelesne osviještenosti kao što su tjelesna shema i slika tijela, a postoje različite podjele i manifestacije. Najčešća podjela je na senzorni i motorni neglect, no također postoje podjele prema prostornoj raspoređenosti, te kombinacija navedenih vrsta. Zbog toga se fizioterapijska procjena i intervencija trebaju prilagoditi pacijentu i njegovim mogućnostima. Deficiti utječu na svakodnevne funkcionalne aktivnosti pojedinca, a fizioterapijska procjena koristi testove i skale kako bi se što točnije procijenili podtip i funkcionalnost pacijenta. Za povratak funkcionalnih sposobnosti je potreban fizioterapijski tretman, koji se bazira na interdisciplinarnom obliku rada u rehabilitaciji, kao i na tretmanu fokusiranom na poboljšanje percepcijske i bihevioralne pristranosti. Terapija pomaže pri ponovnom motornom učenju specifičnih zadataka, poboljšava motorne sposobnosti i uporabu paretičnog uda, a kroz oblike viših kognitivnih treninga pacijenta se potiče i da aktivno skenira različite dijelove vidnog polja. U radu su opisani tretmani kao što su bilateralni tretman pokreta, trening u virtualnoj stvarnosti, te adaptacija prizmom. Važno je odabrati metode terapije koje će učinkovito utjecati na pacijentove probleme vezane za neglect, koji će spriječiti kompenzacijske aktivnosti i povećati funkcionalne sposobnosti pacijenta. Najučinkovitiji tretman za neglect je onaj koji kombinira različite metode prilagođene podtipu neglecta.