Svojim ću radom na što bolji način pokušati opisati terapiju igrom te samu terapijsku intervenciju kroz igru. Terapija igrom koristi se kod djece s poteškoćama u razvoju, posebno na razini emocionalnih problema, problema komunikacije i ponašanja. Kroz djetetovu igru najbolje ćemo otkriti djetetove emocije, a i njegovu kreativnost prilikom savladavanja prepreka. U ovom načinu terapije bitno je da je dijete osoba koja vodi cijeli tretman, a da radni terapeut prati i pomaže prilikom nailaženja na prepreke. Omogućujemo da se dijete igrom izražava na prirodan način te je upravo ovaj način terapije u potpunosti prilagođen dječjem razvoju i funkcioniranju. ’’Vrijednost ovakva psihoterapijskog pristupa temelji se na tome da dijete samog sebe doživi kao sposobnu, odgovornu osobu koja ima društvene odnose te ga se uči dvije temeljne istine: da nitko uistinu ne poznaje nečiji unutarnji svijet tako dobro kao što ga poznaje sama individua te da se odgovornost i sloboda izbora razvija unutar pojedinca. Dijete prvo treba naučiti poštovati sebe, iz čega proizlazi osjećaj dostojanstva, prije nego što može naučiti poštovati osobnosti, prava i razlike drugih.” [1]