Poteškoće u hranjenju jedan su od čestih problema kod neuroloških bolesnika, uslijed kojih dolazi do neadekvatne posturalne prilagodbe regije vrata i glave, slabe kontrole vratnih i facijalnih mišića, ograničenih pokreta u području temporomandibularnog zgloba, te ograničenja u pokretima usana i jezika. To rezultira slabom senzoričkom integracijom oro-facijalne regije i stvaranjem krivih ponavljajućih obrazaca hranjenja. Hranjenje je biološki uvjetovan proces od strane neuromotornog senzoričkog sustava izmjene sitosti i gladi. Prilikom procesa hranjenja korelacijski sudjeluje nekoliko sustava: gastrointestinalni, neurološki, oralno-motorički, somatosenzorički i bihevioralni sustav. Tek njihovim pravilnim međudjelovanjem dolazi do pravilnog obrasca hranjenja. Uloga fizioterapeuta je da u suradnji s pacijentom što ranije započne s rehabilitacijom oro-facijalne regije i ispravljanjem krivog obrasca hranjenja, te u suradnji s ostalim članovima tima a posebice u suradnji s logopedom, potrebno je raditi na unapređenju govora, kao i na stabilnom gutanju pacijenta i pravilnom obrascu disanja kod istog. Glavni ciljevi fizioterapijskih postupaka kod poteškoća hranjenja su: osiguravanje pravilne i stabilne baze oslonca, facilitacija funkcionalnih obrazaca pokreta vilice, gutanja, žvakanja i slinjenja, te regulacija mišićnog tonusa i rad na senzomotoričkoj prilagodbi oro-facijalne regije.